MASPOK – ili tzv. Hrvatsko proljeće
Objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. nastao je socijalni pokret koji je bio poznat pod imenom MASPOK („masovni pokret“). Romantični naziv „Hrvatsko proljeće“ je u upotrebi tek od 1990, nakon što je jedan od vođa Miko Tripalo objavio knjigu s tim naslovom.
MasPok je bio nacionalni pokret nastao u redovima Saveza komunista Hrvatske 1970. i 1971. protiv unitarizma, s kojim su išle ukorak i težnje za reformom privrednog, kulturnog i političkog života u kulturnim institucijama, među intelektualcima, naučnicima i studentima.
Pokret je pokrenuo javnu debatu o položaju Hrvatskog naroda u Jugoslaviji. Jedan od bitnih ciljeva pokreta bio je vratiti Hrvatima ponos pripadnosti hrvatskom narodu, umanjen nakon rata negativnom propagandom jugoslavenskog režima, zbog zločina NDH. To se moglo učiniti tek nakon pada Aleksandra Rankovića 1966. godine.
U to vrijeme u Jugoslaviji ekonomija Hrvatske bila je iskorištavana od strane savezne vlade: 50% deviza ulazilo je preko hrvatskih iseljenika dok je Hrvatska zadržavala samo 7%. Od 1965. do 1970. SR Hrvatska je dobijala samo 16.5% budžeta dok je SR Srbija dobijala oko 46.6%. Hrvatsko proljeće se zalagalo i za pripajanje prostora Hercegovine Hrvatskoj.
Godine 1969. Hrvati su činili u saveznoj upravi države 8,6% osoblja, iako je njihov udio u SFRJ bio 22%. Srba je u administraciji bilo 73,6% iako je njihov udio u stanovništvu iznosio 39,6%. U JNA je u oficirskoj strukturi bilo 62,5% Srba a 10,4% Hrvata. Te su se nejednakosti doživljavale kao nepovjerenje zbog nacionalne pripadnosti.
Matica hrvatska je u novembru 1971. objavila spisak MasPokovih zahtjeva: da Hrvatska se definiše kao država hrvatskog naroda, da Hrvatska ima predstavništvo u Ujedinjenim nacijama, da se osnuje hrvatska nacionalna banka i uvede hrvatski novac, da je hrvatski jezik jezik komandovanja u JNA, da hrvatski regruti služe vojsku samo u Hrvatskoj…
Josip Broz Tito je u početku podupirao liberalistička strujanja, a zatim ih sve „pomeo“. Hrvatsko partijsko rukovodstvo na XXI sjednici CK SKJ održanoj 1-2. decembra 1971. u Karađorđevu smijenjeno je zbog nacionalističke i separatističke djelatnosti hrvatskog rukovodstva. Taj je događaj poznat pod nazivom Sječa Hrvatske u Karađorđevu.
Nakon sječe Hrvatske na toj sjednici, uhapšeno je i osuđeno više od dvije hiljade ljudi zbog učestvovanja u pokretu. Matica hrvatska je u januaru 1972. godine ugašena silom i rad joj je zabranjen; a 11. januara 1972. godine uhapšeni su: Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Vlado Gotovac, Vlatko Pavletić, Jozo Ivičević-Bakulić, Ante Glibota, Zvonimir Komarica i Ante Bačić.
Hrvatsko proljeće nakon svoga gašenja imalo je veliki uticaj na Tita. Kako bi umirio sve jači nacionalistički pokret, uvio je njihove zahtjeve u nacrt jugoslovenskog ustava iz 1974. Taj je ustav paralizovao federalnu vlast i prenio administrativni dio federalne vlasti na jugoslovenske republike.
