MUHAMMED A.S. – posljednji Božiji poslanik
Muhammed, punim imenom Ebu al-Kasim Muhammed Ibn Abdullah Ibn Abdul-Muttalib Ibn Hašim, umro je 8. juna 632. godine u Medini. Muhammed je po islamu zadnji Božji poslanik (Resulullah) i uz njegovo ime se dodaje “a.s.” (alejhis-selam, arap. “mir Božji s njim”).
Muhammed a.s. rođen je 20. aprila 570. godine, u Meki u rodu Hašim plemena Kurejš, dva mjeseca poslije smrti svog oca Abdullaha. Stoga je Muhamed a.s. ostao samo s majkom Aminom. Kada je imao šest godina ostaje i bez majke, a samo dvije godine kasnije umro mu je i sljedeći skrbnik, djed po ocu, Abd al Muttalib. Muhammed a.s. je tad počeo živjeti sa amidžom Abu Talibom.
Godine 610. u pećini Hira iznad Meke Muhammedu a.d. je počela objava Kur'ana koja je trajala pune 23 godine. Bogati trgovci u Meki su se usprotivili novoj vjeri koja jeu suprotnosti sa tradicionalnim idolopoklonstvom na osnovu kojeg su se oni bogatili. dok je stric Abu Talib štitio Muhameda, nitko mu nije smio prijetiti ili učiniti nasilje. Kad je Abu Talib umro 619. godine, vodstvo roda Beni Hašim dolazi u ruke islamu nenaklonjenog strica Ebu Laheba. Tako 622. godine Muhammed a.s. seli iz Meke u Medinu. Tada počinje uspon islama.
Islam, u svom beskompromisnom monoteizmu, insistira na tome da je Allahov poslanik samo čovjek, bez ikakvih atributa božanskog. Posmatra li se ista stvar iz drugog ugla, može se reći da je Muhammed a.s., doduše, bio čovjek, ali nadahnuti vjerovesnik, odabran da mu se spusti Allahova istina i zadužen da je drugim ljudima saopštava. Riječi, postupci i ukupno ponašanje Poslanikovo za islam i muslimane postali su uzorni, a kroz ovjereno muslimansko predanje (sunnet, odnosno hadise) i normativni.
Posjedovao je prodornu inteligenciju, snažnu volju, harizmatsku sugestivnost, ali i izraženi smisao za realnost. U ophođenju s ljudima bio je obazriv i proračunat, ali ne i lišen čovjekoljublja i širine, tanani psiholog, upućen u najdublje tajne i ponore ljudske duše. Nastupao je s osmjehom. Svoje islamsko pozvanje doživljavao je iskreno, što ne znači da se u društvenom i političkom djelovanju na putu Allahove istine, kad bi zatrebalo, nije uspješno služio lukavstvom i prepredenošću. Kao predvodnik zajednice, presuditelj u svakodnevnim stvarima i državnik, bio je, po prirodi stvari, prinuđen da čini i neke izbore i kompromise koje bi bilo teško uklopiti u najstroža mjerila prethodno objavljenih načela islamskog morala, ali su takva protivrječja gotovo redovno razrješavana ili bar relativizovana novim kur'anskim objavama, a ove su, kako je vrijeme odmicalo, postajale sve pragmatičnije i neposredno, konkretno funkcionalne.
Može se zaključiti da je bio nenametljiv, skroman i nesklon raskoši, privržen porodici i bliskim prijateljima, s izrazitim osjećanjem mjere i pravičnosti, naravno, na islamski način.
Tokom sukoba sa nemuslimanima može se reći da je Muhammedu a.s. na srcu više ležalo mirno i diplomatsko rješavanje sporova i pridobijanje pristalica, ali da ono, iz objektivnih razloga, često nije bilo mogućno. Jednostavno, postojali su neistomišljenici koji ne samo da ni po koju cijenu nisu željeli da prime islam već su muslimansku zajednicu u svojoj sredini ili okruženju doživljavali kao opasnost i trudili se da joj naude i da je unište. Drugog sredstva, sem pribjegavanja sili u cilju odbrane zajednice u takvim prilikama nije moglo biti. Kao političar i državnik, vjerovesnik je, tako, spremno postajao i vojskovođa.
Muhammedov a.s. put se znatno razlikuje od puta Isusa i ranijih poslanika po tome što je on uspio da stvori svjetovnu vlast još u toku svoga života. U početku je Muhammed a.s., poput ranijih Božjih poslanika, bio skroman i proganjan učitelj, ali umjesto mučeništva, on je ostvario vrhovnu vlast. Ostvario je mnoga velika djela. Narodima zapadne Arabije dao je religiju koja je svojim monoteizmom i etičkim doktrinama stajala na neuporedivo višem stepenu od paganstva, koje je zamijenila. Svojim sljedbenicima prenio je Knjigu, koja će tokom sljedećih vjekova postati vodič misli, vjere i ponašanja miliona ljudi.
I to nije sve. On je osnovao jednu novu zajednicu, jednu novu državu, dobro organizovanu i dobro naoružanu, čiji su moć i prestiž postali dominantni faktori u Arabiji. Historija religija, kao ni opća historija, ne poznaju primjer koji bi se mogao porediti s Muhammedovim a.s. poduhvatom.
Umro je u 63. godini života, u kući svoje supruge Aiše, nakon što je nekoliko dana bolovao od groznice, glavobolje i slabosti. Izdahnuo je s glavom u Aišinom krilu. Pokopan je na istom mjestu gdje je i umro, u Aišinoj kući. Kasnije je na tom mjestu izgrađena grobnica i zelena kupola, a sve je stavljeno u sastav Poslanikove džamije, drugog najsvetijeg mjesta u islamu.
izvor: M. Elijade, Istorija religija i religijskih vjerovanja III
