MUSA ĆAZIM ĆATIĆ – Srbin, Hrvat, Bošnjak, alkoholičar…
Musa Ćazim Ćatić bio je bosanski pjesnik koji je živio u periodu kad se Bosnom širi srpska i hrvatska nacionalna svijest. Srbi su uspjeli posrbiti Bošnjake pravoslavce, a Hrvati su uspjeli pridobiti Bošnjake katolike za hrvatsku nacionalnu svijest. Nakon što su u tome uspjeli došlo je do borbe, koja traje do danas. Ko će pridobiti Bošnjake muslimane? Odnosno da li će se Bošnjaci muslimani početi izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati islamske vjere.
U tome su naši susjedi imali uspjeha krajem 19. stoljeća, pa se u tom periodu javlja i određen broj muslimana koji se izjašnjavaju kao Srbi ili Hrvati islamske vjere. Bošnjaci muslimani u 19. stoljeću su se dvoumili, jer kod njih je bila više razvijena vjerska, nego nacionalna svijest u tom periodu.
Tipičan primjer Bošnjaka muslimana iz 19. stoljeća koji se dvoumio, da li da sami stvaraju nacionalnu ideologiju ili da postanu Hrvati ili Srbi islamske vjere je Musa Ćazim Ćatić. U svojoj opijenost alkoholom on se jedno vrijeme zalagao vatreno za hrvatsvo što je i pjevao u svojim pjesmama (pjesma: “O Bosni”). Nakon toga je veličao srpstvo u svojim pjesmama (pjesma: “Srpski ponos”). A nakon toga se na kraju opredijelio za Bošnjačku nacionalnu ideju i veličao Bošnjaštvo (pjesma: “Ja sam Bošnjak”).
Musa Ćazim Ćatić je najbolji dokaz, koliko je jaka bila srpska i hrvatska nacionalna propaganda u 19. stoljeću. Danas isti oni koju su podijelili naš bošnjački narod u 19. stoljeću svojataju bosanskog pjesnika Musu Ćazima Ćatića, te ga predstavljaju kao srpskog ili hrvatskog pjesnika što on nije bio. On je bio jedan Bošnjak, koji je nažalost, volio popit i što ga je, na kraju, u 37. godini i u grob otjeralo.
Rođen je u Odžaku , 12. marta 1878. godine, gdje je stekao osnovno obrazovanje i završio mekteb, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u Tešanj. U Tešnju, gradu iz kojeg će povremeno odlaziti, ali u kog će se stalno vraćati, uči brijački zanat i upisuje se u medresu i uči kod tešanjskog muftije Mesuda ef. Smailbegovića turski i arapski jezik. Poslije će ovladati i perzijskim jezikom.
Radi sticanja daljeg obrazovanja odlazi 1898. u Istanbul, gdje završava četiri razreda gimnazije, ali se zbog imovinskih neprilika vraća u Sarajevo i tu upisuje šerijatsku sudačku školu. Zbog alkoholizma života biva isključen iz internata, preuzima uredništvo “Behara”, a potom odlazi u Zagreb te upisuje pravni fakultet. U Zagrebu upoznaje književnike Ujevića i Matoša, koji su uz Ilića, imali najveći književni utjecaj na njegovo pjesničko stvaralaštvo.
Godine 1912. pokrenut je u Mostaru časopis “Biser”, koji uređuje Musa Ćazim Ćatić, a 1914. godine, u izdanju knjižare Bekira Kalajdžića, bit će izdana Ćatićeva zbirka pjesama, nastalih u periodu 1900-1908., jedina koja je objavljena za njegova života.
S početkom Prvog svjetskog rata biva mobilisan i upućen u Mađarsku. tada obolijeva od tuberkuloze, pa je poslije kratkog liječenja vraćen u Tešanj, gdje umire 6. aprila 1915. godine. Sahranjen je, uz skromnu dženazu, 7. aprila 1915. godine na mjesnom greblju Obješenica.
