NACISTIČKA OKUPACIJA PARIZA
U ranu zoru, 15. juna 1940. godine nacisti su bez borbe ušli i okupirali Pariz. Osvajanje Pariza bio je velik i značajan trijumf za njemačku vojsku, ali i za njemačkog führera Adolfa Hitlera lično. Po prvi put od početka rata osvojen je jedan neprijateljski višemilijunski velegrad. I to ne bilo koji. Zauzeli su glavni grad mrske Francuske. Dva miliona Parižana napustilo je svoje domove, U polupraznom Parizu ostali samo pripadnici iz najosnovnijih službi poput policajaca, vatrogasaca i radnika hitne pomoći te malobrojni građani sa strahom su očekivali dolazak Nijemaca.
Pariz su zauzele jedinice njemačke armije pod komandom general-pukovnika tada 60-godišnjeg Fedora von Bocka koji je mjesec dana kasnije nagrađen činom feldmaršala.
Tri dana nakon potpisivanja primirja, Pariz je posjetio i Adolf Hitler. Führer se trijumfalno provozao njegovim pustim ulicama u pratnji svog arhitekta Alberta Speera. Posjeta osvojenom Parizu za Adolfa Hitlera bila je, izjavio je, “najveći i najbolji trenutak u životu”. Nikad prije nije bio u francuskoj prijestoljnici. Najprije je želio posjetiti francusku operu kojom je oduvijek bio fasciniran. Nakon opere posjetio je Eiffelov toranj, a nakon tog i Napoleonov grob. Zatim je obišao brdo Montmartre.
Osam dana nakon pobjedonosnog ulaska nacista u Pariz Francuska je potpisala kapitulaciju. Hitler to nije htio napraviti bilo gdje. Namjerno je odabrao Kompanjonsku šumu, isto mjesto na kojem se Njemačka morala predati na kraju Prvog svjetskog rata. Čak je naredio da se iz muzeja donese vagon u kojem su Nijemci 1918. morali potpisati predaju.
Kada je pet godina kasnije u prisustvu predstavnika SSSR, SAD i Francuske potpisao bezuslovnu kapitulaciju Njemačke u Drugom svjetskom ratu 1945. godine, njemački general Alfred Jodl je, predajući potpisan dokument o kapitulaciji maršalu Žukovu, pogledao u pravcu predstavnika SAD i Francuske i ironično upitao: “A šta, i oni su nas kao pobijedili?!”
Hitleru je bilo potrebno samo 38 dana da osvoji čitavu Francusku, a u Staljingradu je Nijemcima trebalo 38 dana samo da pređu sa jedne na drugu stranu ulice.
Istog dana, 15. juna 1940. godine, krenuo je prvi konvoj zatvorenika za najveći i najzloglasniji logor smrti Auschwitz. Prvi logoraši bili su politički protivnici nacističke okupacije Poljske – gimnazijalci, studenti, članovi tajnih organizacija i pokreta.
