OLIMPIJSKE IGRE U SARAJEVU 1984.

Međunarodni olimpijski komitet 1978. godine, u Atini, je odabrao Sarajevo za organizatora XIV zimskih olimpijskih igara. U konkurenciji su bili japanski Saporo i zajednička kandidatura dva švedska grada Falun i Geteborg. To su bile prve zimske olimpijske igre održane u nekoj komunističkoj državi.

Sarajevo je postalo centar svjetskih i medijskih interesovanja. XIV zimske olimpijske igre bile su održane od 8. do 19. februara.

Na Igrama su u šest sportova nastupila 1.272 takmičara iz 49 zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke), što je najviše u dotadašnjoj historiji Igara. U programu je bilo alpsko skijanje (Bjelašnica i Jahorina), bob i sankanje (Trebević), hokej i umjetničko klizanje (Zetra i Skenderija), biatlon, nordijsko skijanje i skokovi (Igman). Sarajevo je otvorilo vrata i poželilo dobrodošlicu svima!

U organizaciju su utrošena velika sredstva. Pripreme koje su trajale godinama, pored dobro organizovanih igara, kao rezultat imaju izgrađene hotelske komplekse kako na planinama (Bjelašnica, Igman, Jahorina) tako i u gradu, sportski centri Skenderija i Zetra, žičare, ski liftovi… Grad je dobio novu i modernu infrastrukturu, saobraćajnice, aerodrom, automatsku telefonsku centralu i brojne druge objekte, koji su omogućili da Sarajevo po završetku igara bude moderniji i opremljeniji grad. Nikla su čitava naselja – Mojmilo i Dobrinja, rekonstruisane dotrajale fasade u centru grada… Sve u svemu, u potpunosti je izmijenjeno lice Sarajeva, koje je kako su se Igre približavale, svakim danom sve više dobivalo obličje modernog evropskog grada.

Maskota XIV ZOI bio je Vučko – smeđi vuk sa crvenim šalom, kojeg je načinio Jože Trobec, a koji je i dan-danas jedan od prepoznatljivih sarajevskih simbola.

Olimpijada je prezentovala Sarajevo svijetu u nekom drugom svjetlu, kao grad mladosti, mira, prijateljstva, ljubavi i svega što olimpizam nosi u sebi. Sarajevo je tih dana bilo glamurozno mjesto okupljanja sportista, turista, novinara iz cijelog svijeta. Pred sami početak igara, vrijeme je bilo slično kao i danas, bez snijega i hladno. Cijeli grad je bio užurban, čekajući da igre konačno počnu.

U noći sa 7. na 8. februar pao je veliki snijeg, koji je Sarajevu dao pravo zimsko ruho. Stadion Koševo, koji je tu noć dobio sniježni pokrivač, ujutro su đaci Prve i Druge gimnazije očistili ručno, tako da je stadion mogao da primi sve goste i da svi ljudi mogu sjesti na svoja sjedišta.

Otvaranje XIV zimskih olimpijskih igara pratilo je oko 60 000 Sarajlija, na stadionu Koševo, i oko dvije milijarde ljudi preko TV-a.

Takmičenja na XIV Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu započela su 7. februara 1984. godine – utakmicama u hokeju na ledu, a 8. februara su Igre i zvanično otvorene. U ime sportista olimpijsku zakletvu položio je skijaš Bojan Križaj, u ime sudija Dragan Perović, a čast da na stadionu Koševo upali olimpijski plamen pripala je najboljoj jugoslovenskoj klizačici Sandi Dubravčić.

Igre su među učesnicima, a i među gledateljima ostale u vrlo dobrom sjećanju. Domaćinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu – prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim olimpijadama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo “Volimo Jureka, više od bureka“.

Ipak, najveće zvijezde sarajevske Olimpijade su bili učesnici u umjetničkom klizanju. Najbolji dojam je ostavio britanski par Džejn Torvil i Kristofer Din koji su osvojili zlatnu medalju. Osvojili su maksimalan broj bodova u umjetničkom klizanju, ocjenu koja nije ponovljena do danas. Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istočnonjemačka klizačica Katarina Vit, koju je upravo sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka.

Ono što je obilježilo ovaj zlatni period Sarajeva su i nevjerovatni ljudi, koji su se potrudili da budu bolji nego ikada ranije.

Kada su u rano jutro 9. februara strani novinari izašli na ulice kako bi ovjekovječili kolaps Igara, nakon velikog snijega koji je napadao prethodne noći, ostali su zaprepašteni jer snijega nije bilo. Građani, od onih najmlađih, do onih najstarijih, uklonili su snijeg sa svih saobraćajnica, bez da ih je iko pozvao da to urade. Radno vrijeme prodavnica, restorana i banaka nije bilo ograničeno i radili su dok god je bilo potrebe.

Na ceremoniji zatvaranja Zimskih olimpijskih igara 19. februara, tadašnji predsjednik Međunarodnog organizacionog komiteta Juan Antonio Samaran je rekao kako je Sarajevo najbolji organizator Zimskih olimpijskih igara do tada u njihovoj historiji. “Doviđenja drago Sarajevo”, bile su riječi Juana Antonia Samarana.

Olimpijski duh još uvijek živi u ovom gradu i njegovim stanovnicima, uprkos generacijskim smjenama. Zimske olimpijske igre su sigurno jedna od najboljih stvari koje su se desile gradu Sarajevu i državi Bosni i Hercegovini.

 

Nažalost, osam godina kasnije olimpijski grad i njegovi brojni olimpijski objekti razoreni su u opsadi i danonoćnim granatiranjima srpskih vojnih, paravojnih i policijskih snaga.

Olimpijska bob staza na Trebeviću, skakaonice na Igmanu, Olimpijski muzej, dvorana Zetra u Sarajevu, hoteli i kompletan vertikalni skijaški transport na Bjelašnici i Igmanu uništeni su, zapanjeni ili devastirani u ratnom periodu od 1992. do 1995. godine.