OLUJA – oslobođenje Hrvatske
Operacija Oluja (4. − 7. august 1995.) je velika vojno-redarstvena operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina bez ikakvog međunarodnog priznanja.
Hrvatska vojska i specijalne policijske jedinice krenule su 4. augusta 1995. u 5 sati u napad duž fronta od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na liniji fronta dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i tzv. Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.
Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. augusta, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti. U narednim danima hrvatske snage izašle su na državnu granicu, osigurale je i krenule u čišćenje oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banije i Korduna.
Operacijom „Oluja“ hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa i zločin poput genocida u Srebrenici. Time je 5. Korpusu Armije Bosne i Hercegovine omogućeno da krene u oslobađanje okupiranih dijelova zemlje jer više nisu morali brinuti za dejstva razbijene tzv. srpske vojske krajine.
Uz državni vrh pod vodstvom predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana operacijom je upravljao načelnik Glavnog štaba HV-a general Zvonimir Červenko. Operativnim područjima komandovali su generali Ante Gotovina, Petar Stipetić, Miljenko Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, dok je specijalnu policiju vodio general Mladen Markač. U hrvatskim snagama bilo je ukupno oko 200.000 ljudi.
Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga naredba o zaštiti civila i civilnih te naročito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tokom akcije u medijima neprestano je ponavljan poziv Franje Tuđmana hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava. Ipak, najveći dio Srba iz samoproglašene ‘Krajine’ u Hrvatskoj, na zahtjev svog političkog i vojnog vodstva, napustio je Hrvatsku. Naredbu o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile Mrkšić; isto je potpisao i Milan Martić, predsjednik ‘Krajine’. Predstavnici UN-a i američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV.
Tok „Oluje“
– 4. august (petak) 1995.
U 5 sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija „Oluja“.
Na početku operacije Hrvatsko ratno vazduhoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu.
Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju (zatim su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj); u tim napadima stradali su civili i civilni objekti.
– 5. august (subota) 1995.
Oslobođeni su: Knin s okolinom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja.
– 6. august (nedjelja) 1995.
Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se jedinice Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).
– 7. august (ponedjeljak) 1995.
Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava hrvatskog ministra odbrane Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati toga dana, potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko „džepova“ otpora protivnika.
– 8. augusta (utorak) 1995.
Predaja pukovnika Čedomira Bulata, komandanta 21. korpusa „Srpske vojske Krajine“, u Gornjem Viduševcu oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije „Oluja“, ali i prestanak rata na teritoriji Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska izašla je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
****
Haški tribunal je u prvostepenoj presudi 2011, osudio Antu Gotovinu, generala Hrvatske vojske, na 24 godine zatvora i Mladena Markača, prvog čovjeka Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske, na 18 godina zatvora.
Tribunal je tada zaključio da su Gotovina i Markač, zajedno sa drugim hrvatskim zvaničnicima, među kojima je bio i tadašnji predsednik Franjo Tuđman, učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je zajednički cilj bio trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz područja Krajine silom, širenjem straha ili prijetnjama nasiljem, progonima, prisilnim preseljenjem i deportacijom, oduzimanjem i uništavanjem imovine ili na druge načine.
Međutim, Žalbeno vijeće tribunala je godinu dana kasnije, oslobodilo Gotovinu i Markača od krivične odgovornosti, iako je naglašeno da su tokom „Oluje“ počinjeni brojni zločini nad srpskim civilima, te da se to ne dovodi u pitanje.
