PRVO ZASJEDANJE ZAVNOBIH 25. 11. 1943.
Uz prisustvo 247 delegata, iz reda svih narodnosti Bosne i Hercegovine, od toga s pravom glasa 193 delegata, počelo je Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Varcar Vakufu (Mrkonjić Gradu) 25-26. novembra 1943. godine. Poslije izbora počasnog predsjedništva Skupštine, radnog predsjedništva, sekretara i verifikacionog odbora, prešlo se na rad po usvojenom dnevnom redu. Referate su podnijeli Rodoljub Čolaković i Osman Karabegović.
Arsa Jovanović, načelnik Vrhovnog štaba NOV i POJ je rekao: „… Bosna i Hercegovina je dala mnogobrojne sinove u našu vojsku … Narod Bosne i Hercegovine, u najtežim danima, primio je na svoja njedra desetke hiljada naših boraca, ukazavši im svaku pomoć.”
Dr. Ivan Ribar, predsjednik AVNOJ-a je istakao: „… Bosna i Hercegovina stvorila je uslove za ostvarenje principa narodnog samoodređenja…da Srbi, Hrvati i Muslimani Bosne i Hercegovine stvore svoje predstavništvo u zajednici sa ostalim jedinicama Federativne Demokratske Jugoslavije u kojoj Bosna i Hercegovina treba da uzme ono mjesto koje joj pripada.”
Đuro Pucar, pozdravljajući Skupštinu u ime PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, između ostalog je rekao: „… KP neće žaliti nikakvih žrtava … da se ova borba završi slobodnom narodnom federativnom Jugoslavijom u kojoj će Bosna i Hercegovina biti ravnopravna jedinica”. I ostali govornici su pokazali puno razumijevanje za sudbinu Bosne i Hercegovine u prošlosti i za njenu perspektivu u zajednici naroda Jugoslavije.
Rodoljub Čolaković u svom referatu navodi: „…narodnooslobodilački pokret u Bosni i Hercegovini isto je onoliko hrvatski, koliko i srpski i muslimanski.” Naveo je i najvažnije zadatke NOP-a Bosne i Hercegovine: borba protiv četništva, ustaštva, jačanje NOV, snaženje bratstva među narodima Bosne i Hercegovine…
Referat „Značaj ZAVNOBiH-a”, podnio je Osman Karabegović, koji je govorio o stanju u Bosni i Hercegovini pod Austrijom, u staroj Jugoslaviji i raspirivanju mržnje, te da je BiH”… bila u rukama narodnih zulumćara, ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska…”. Zatim je govorio o žrtvama koje su date, o uspjesima NOP-a, izgradnji narodne vlasti od seoskog odbora do Vijeća. „Bosanci i Hercegovci svojim vlastitim snagama postaće po prvi put graditelji novog života i zaista će Bosna i Hercegovina onda biti jednako srpska, kao i hrvatska i muslimanska.”
Poslije diskusije izabrano je 173 vijećnika ZAVNOBiH-a, od ukupno 274 delegata, prezidijum od 31 člana i Predsjedništvo prezidijuma od 5 članova, zatim 58 vijećnika i 46 zamjenika vijećnika AVNOJ-a, koji će na Drugom zasjedanju AVNOJ-a predstavljati narode Bosne i Hercegovine.
Na kraju je donesena Rezolucija ZAVNOBiH-a od šest tačaka koja je jednoglasno usvojena. U Rezoluciji, između ostalog stoji:
- Narodi Bosne i Hercegovine, Srbi, Muslimani i Hrvati s mržnjom i prezirom odbacuju Nedića, Pavelića i druge otvorene sluge okupatora … ustaške bande krive za nebrojene zločine nad srpskim narodom i najboljim sinovima Muslimana i Hrvata …i bande Draže Mihailovića, krive za svoje zločine nad našim narodima, naročito nad Muslimanima i nad najboljim sinovima srpskog naroda.
- Narodi Bosne i Hercegovine ne žele više povratak starog stanja koje je dovelo do naše nesreće … poslije toliko žrtava i krvoprolića ostvaruju bratstvo i jedinstvo u narodnooslobodilačkom pokretu koje će dalje razvijati i učvršćivati kao najdragocjeniju pobjedu u ovoj borbi.
- Narodi Bosne i Hercegovine odriču svako pravo takozvanoj londonskoj vladi da ih predstavlja u njihovo ime” jer „… odgovorna je za nebrojene zločine u našoj zemlji. ZAVNOBiH takođe konstatuje da sve više zavedenog srpskog, hrvatskog i muslimanskog stanovništva prilazi NOP-u.
- Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda … izvojevali su pravo da urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima njih samih i svih naroda Jugoslavije. Narod Bosne i Hercegovine danas predstavlja jedino ZAVNOBiH i AVNOJ kao vrhovno političko vijeće … u zemlji i pred inostranstvom … i vlast koja iz njega proizilazi.
- Narodi Bosne i Hercegovine, kroz svoje jedino političko predstavništvo ZAVNOBIH, hoće da njihova zemlja koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska nego i srpska i hrvatska i muslimanska (podrazumijeva se naroda Bosne i Hercegovine) bude slobodna i zbratimljena BiH, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata.” Među najvažnijim zadacima istaknuto je: da ZAVNOBiH učvršćuje bratstvo naroda Bosne i Hercegovine, razvija borbu protiv okupatora, učvršćuje i proširuje novu narodnu vlast, te rješava još uspješnije „… ekonomska, socijalna, prosvjetna i zdravstvena pitanja.”
- Da će Srbi, Hrvati i Muslimani nastaviti zajedničku borbu protiv okupatora do istjerivanja okupatora i njegovih pomagača iz naše zemlje i njihovog uništenja.
Osnivanjem ZAVNOBiH-a dovršen je sistem organizacije narodne vlasti u Bosni i Hercegovini, u kojoj od tada postoje svi stepeni organa vlasti: seoski, opštinski, sreski, okružni i oblasni NOO i ZAVNOBiH kao najviši organ narodne vlasti.
Na Zasjedanju ZAVNOBiH usvojen je i „Proglas ZAVNOBiH-a narodima Bosne i Hercegovine” u kome se između ostalog kaže: „Udaren je temelj bratskoj ravnopravnoj zajednici svih naroda Bosne i Hercegovine … Bosna i Hercegovina će biti svoja, to jeste i srpska i muslimanska i hrvatska (naroda Bosne i Hercegovine) … u velikoj demokratskoj federativnoj zajednici naroda Jugoslavije ravnopravan član sa ostalim zemljama Jugoslavije.” Iz dokumenata se vidi da je Proglas dostavljen putem organa vlasti nižim organima.
Tri dana kasnije u Jajcu, AVNOJ je neuvrštavanjem šeste baklje u grb nove Jugoslavije poništio odluku ZAVNOBIH-a o ravnopravnosti svih naroda Bosne i Hercegovine.
