RUSKI VIJETNAM – sovjetska intervencija u Afganistanu
Iako se o ulasku sovjetskih trupa u Afganistan u decembru 1979. godine ponekad govori kao o “sovjetskoj invaziji na Afganistan”, radi se zapravo o suzdržanom odgovoru sovjetskih vlasti na višekratne molbe tadašnje afganistanske vlade koja je tražila vojnu pomoć u ratu protiv mudžahedina.
Sovjetsko rukovodstvo nije bilo zadovoljno državnim prevratom u Afganistanu u aprilu 1978. godine, kojim je na vlast došla prosovjetska Narodna demokratska stranka Afganistana. Za njih je znatno povoljnija bila situacija u kojoj neutralni Afganistan predstavlja tampon zonu između Sovjetskog Saveza i Pakistana, Irana i Kine.
U Afganistanu je situacija novoj vlasti izmicala kontroli. Kako su se mudžahedinima u otporu novoj komunističkoj vlasti pridružili predstavnici afganistanskih plemena nezadovoljni reformama centralne vlasti, nastaje spoj otpora na plemenskoj i vjerskoj osnovi. Vjerske vođe objavljuju džihad u borbi protiv komunističke vlasti u ljeto 1978. godine, a svi ratnici protiv komunista nazvani su mudžahedinima, svetim ratnicima. Dolazi i do prvih pobuna u vojnim redovima.
Moskva je bila sve više zabrinuta zbog mudžahedinskih napada i nesposobnosti afganistanskog lidera Hafizullaha Amina da situaciju stavi pod kontrolu. Sovjetsko rukovodstvo nije bilo zadovoljno Aminovim stilom vladavine te je sumnjalo da bi se mogao udružiti sa sovjetskim neprijateljima.
Moskva je razmišljala da konačno pristane na stalne zahtjeve za intervencijom i da se pritom također otarasi Amina. Dana 27. decembra 1978. godine sovjetske trupe su brzo uzele pod kontrolu Kabul, prijestolnicu Afganistana. Specijalne snage su napale predsjedničku palatu u kojoj se nalazio Hafizullah Amin.
Do jutra narednog dana, 28. decembra, operacija je uspješno okončana i predsjednik Hafizullah Amin ubijen. Međutim, uslijedila je krvava borba protiv islamističkih pobunjenika koja će trajati narednih 10 godina, sve do 15. februara 1989. godine.
Svijet je odmah osudio sovjetsku intervenciju. Generalna skupština UN-a donijela je rezoluciju kojom se osuđuje sovjetska intervencija. Britanija je uvela sankcije SSSR-u te je na njihovu i američku inicijativu 61 zemlja bojkotovala ljetne Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine, na što je SSSR odgovorio bojkotom sljedeće Olimpijade, zajedno s jedanaest zemalja Istočnog bloka, a koja se je održala u Los Angelesu. Održavanje Olimpijskih igara bio je za građane SSSR-a ponosan trenutak, no nisu znali zašto su se druge države odlučile bojkotovati ga, jer je zbog Dekreta o cenzuri iz 1980. javno mišljenje u SSSR-u bilo kako rat ne postoji, te kako je vojska poslanu u humanitarnu akciju.
Suparnici SSSR-a u hladnom ratu požurili su osuditi sovjetsku intervenciju i pružiti pomoć mudžahedinima. Sjedinjene Države su jedva dočekale da Sovjetima prirede njihov Vijetnam. Amerika je mudžahedinima slala oružje, od kojeg su najznačajniji bili prenosni raketni sistemi protivvazdušne odbrane “Stinger”, s obzirom na to da su predstavljali opasnost za sovjetske vazduhoplovne snage u zemlji.
Sovjetski kontingent u Afganistanu je na vrhuncu konflikta brojao samo 108 800 vojnika. Poređenja radi, Amerika je u Vijetnamu imala 543 000 vojnika na vrhuncu intervencije. Pa ipak, na neki je način rat u Afganistanu za Sovjetski Savez bio jednako traumatično iskustvo kao rat u Vijetnamu za Ameriku.
Intervencija je Sovjetski Savez prikazala u lošem svjetlu pred međunarodnom zajednicom. Također je predstavljala teret za sovjetsku ekonomiju, dok je sve veći broj žrtava izazvao nezadovoljstvo sovjetskih građana.
Smrću Brežnjeva, Andropova i Černjenka umrla je stara garda koje i je inicirala slanje vojske u Afganistan. Dolaskom na vlast Mihail Gorbačov je znao da je potrebno što prije izvući se iz Afganistana.
Sovjetski Savez je svoje trupe konačno povukao iz Afganistana u februaru 1989. godine, 11 godina nakon intervencije. S obzirom na to da je to bio rat protiv pobunjenika, nikakva konvencionalna pobjeda nikada nije izvojevana. Petnaestog februara 1989. godine službeno je dovršen proces povlačenja sovjetskih vojnih snaga iz Afganistana.
Sovjetsko-afganistanski rat ostavio je stravične posljedice. U ionako nerazvijenoj zemlji materijalni gubici su bili ogromni, a i ono malo privrede i industrije uništeno. Rat je za sobom odnio oko 1 200 000 ljudi na afganistanskoj strani, 15 000 na sovjetskoj te prouzrokovao iseljavanje više od šest miliona izbjeglica.
