SJENIČKA KONFERENCIJA 1917. – zahtijev za rješenje pitanja statusa Bošnjaka i statusa Sandžaka

Historijska dešavanja koja su od Berlinskog kongresa zadesila područje Sandžaka i težnje bošnjačkog stanovništva za pripajanje Bosni i Hercegovini, na najdirektniji način izražene su na čuvenoj Sjeničkoj konferenciji, u avgustu 1917. godine.

Konferencija je održana od 13. do 14. avgusta, a glavna tema na njoj bio je status i uređenje Sandžaka. Konferenciji, održanoj u glavnoj sjeničkoj džamiji Sultan Valide, prisustvovali su predstavnici svih tadašnjih općina – gradonačelnici Sjenice, Novog Pazara, Tutina, Nove Varoši, Priboja, Prijepolja, Pljevalja, Bijelog Polja (tadašnjeg Akova), Berana, Rožaja i Budimlja, kao i izabrani delegati – ukupno 25 učesnika konferencije.

Na konferenciji je donijeta Sjenička rezolucija, dokument kojim je jasno i nedvosmisleno izraženo raspoloženje bošnjačkog naroda o pitanju uređenja Sandžaka u periodu nakon završetka Prvog svjetskog rata.

Na konferenciji u Sjenici je jednoglasno donijeta rezolucija kojom se traži da se Sandžak, odnosno dijelovi koji su aneksirani od strane Srbije i Crne Gore, pripoji Bosni i Hercegovini. U slučaju da zahtjev ne bude ispunjen, zatražena je autonomija Sandžaka.

Sjenička konferencija, na kojoj je dvanaest gradonačelnika i narodnih zastupnika iz svih mjesta Novopazarskog sandžaka jednoglasno donijelo Sjeničku rezoluciju i zatražilo od tadašnjih vlasti Austro-Ugarske da se Sandžak pripoji Bosni i Hercegovini, jer „historijom i jezikom pripada istoj“, ili se Sandžaku dodijeli autonomija, ili da se, ako jedna od ovih dviju prethodnih pravnih stvari ne budu moguće, uz garancije Monarhije, sav bošnjački narod iseli u Tursku.

Integralni tekst Sjeničke rezolucije, koji je usvojen jednoglasno na konferenciji, upućen je tada vojnim generalnim guvernerima za Srbiju i Crnu Goru, u Beograd, na Cetinje, kao i Zemaljskoj vladi u Sarajevu.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, srpski nacionalistički krugovi proglasili su Sjeničku konferenciju “austrofilskom“, ističući da je ona inicirana i podstrekivana od strane službenih organa ondašnje austro-ugarske vlasti, a koja je u svojoj strategiji imala za cilj izgradnju sandžačke željeznice kojom bi od Uvca Sandžak bio povezan sa Solunom, te sprječavanje teritorijalnog povezivanja Srbije sa Crnom Gorom i njen izlazak na Jadransko more. Pod takvim obrazloženjem, učesnici Sjeničke konferencije su optuženi za veleizdaju i, rješenjem Prvostepenog suda u Novom Pazaru, određen im pritvor. Neki od učesnika Konferencije nakon podizanja optužnice uspjeli su pobjeći iz zemlje, a neki su u akcijama hvatanja ubijeni.

Na intervenciju parlamentarnog kluba Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO), koju je predvodio tadašnji tuzlanski muftija i kasniji reis-ul-ulema hadži hafiz Ibrahim ef. Maglajlić, kraljevskim ukazom od 17. februara 1921. godine, postupak protiv učesnika Sjeničke konferencije je obustavljen a optuženi pušteni na slobodu.

ODLUKE SJENIČKE KONFERENCIJE 1917. GODINE

Zapisnik sa sjednice

Sačinjen dana 13. avgusta 1917. godine u Sjenici u prisustvu gradonačelnika svih gradova Novopazarskog Sandžaka.

Predmet:

Odluke, razmatranja i zahtjevi vezani za budućnost Novopazarskog Sandžaka.

Prisutni:

Njegova ekselencija k.u.k. Okružne komande Novi Pazar Oblt. Čanić,

Njegova Ekselencija k.u.k. Područja Sjenica oblt. Sebastian,

Njegova Ekselencija Mehmed Izet Paša Bajrović, gradonačelnik Pljevalja,

Gospodin Riza-beg Muratbegović, gradonačelnik Novog Pazara,

Gospodin Murat-beg Hašimbegović, gradonačelnik Prijepolja,

Gospodin Sulejman ef. Šećeragić, gradonačelnik Nove Varoši,

Gospodin Hilmi-beg Kajabegović, gradonačelnik Bijelog Polja,

Gospodin Duljko-aga Rahmusović, gradonačelnik Berana,

Gospodin Husein ef. Hasanbegović, gradonačelnik Priboja,

Gospodin Jusuf-aga Hamzagić, gradonačelnik Tutina,

Gospodin Rušid ef. Spahović, gradonačelnik Sjenice,

Gospodin Osman-aga Dizdarević, gradonačelnik Šahovića,

Gospodin Husein ef. Šahman, gradonačelnik Budimlja ,

 

Sjednicu je otvorio Njegova ekselencija Mehmet Izet Paša Bajrović sljedećim govorom: Krajnji je momenat da mi Muslimani (Bošnjaci) Novopazarskog Sandžaka, koji činimo većinsko stanovništvo Sandžaka, a koje predstavljamo mi gradonačelnici, reflektujemo i ostala državna prava našeg Sandžaka, kao izraz našeželje i zahtjeva parazitskoj vladi Srbije i Crne Gore. Pošto nakon trogodišnjih ratnih djejstava mirovni pregovori stoje na vidiku i želje svih naroda koji učestvuju u ratu izražavaju se sve glasnije i određenije riječima: ”Mir bez aneksije”, mi smatramo da mi, Muslimani (Bošnjaci), pri određivanju prava pojedinih naroda i imamo pravo da sami odlučujemo o svojoj budućnosti, i zbog toga trebamo da jasno izrazimo svoje želje i zahtjeve radi ostvarivanja naše egzistencije i životnog pitanja na zadovoljavajući način.

Nakon detaljnog razmatranja svih mogućnosti jednoglasno je odlučeno sljedeće:

I. Pripajanje Bosni i Hercegovini je naša konačna želja i istovremeno jedini razuman način da konačno riješimo naše pitanje.

II. U slučaju da naši zahtjevi, za koje smatramo da imamo pravo ne mogu biti ispunjeni, iz nama nerazumljivih i nepredviđenih razloga, mi zahtijevamo: Autonomiju Sandžaka.

III. U slučaju da i ovi naši zahtjevi i želje ne budu mogli biti ispunjeni i da izgubimo svaku nadu na gore navedeno i na naše postojanje, preostaje nam kao jedino razumno rješenje da se moramo iseliti sa ovog područja. Ovakva prisila bi predstavljala najveću nepravdu i sramotu za civilizaciju i neizbježno nam preostaje sledeća molba; Mi u ovakvom slučaju molimo Austro-Ugarsku vladu za zaštitu i dozvolu za iseljenje u Tursku

IV. Kao što naši svestrani odnosi zahtijevaju poseban pristup u odnosu na srpsko i crnogorsko rukovodstvo, molimo k.u.k. Generalnu Vojnu upravu za Srbiju i Crnu Goru da pitanje upravljanja Sandžakom predstavi višim vlastima i da do definitinog regulisanja ovog pitanja budemo pripojeni Bosni i Hercegovini, pošto uprava ove zemlje odgovara našim odnosima (situaciji).

U slučaju da ni ovaj zahtjev ne bude moguće ispuniti, molimo da se oformi autonomna uprava u Sandžaku.

Pošto se osjećamo preslabim da osiguramo naše želje i zahtjeve molimo k.u.k. Austro-Ugarsku vladu da nas podrži i da nam osigura ispunjenje istih.

U vezi ovih molbi, prijedloga i zahtjeva sa naše strane tražimo od Generalne Vojne uprave u Beogradu i Cetinju kao i državnu vladu za Bosnu i Hercegovinu da nas lično primi na razgovor i da nas obavijesti o tome kada bi od strane ovih vlasti mogli biti primljeni.

Uz izraze velikog poštivanja, koje dugujemo Vama gospodo i Austro-Ugarskoj Monarhiji mi završavamo današnju sjednicu u sastavu:

Mehmed Izet Paša Bajrović

Riza-beg Muratbegović

Murat-beg Hašimbegović

Sulejman ef. Šećeragić

Hilmi-beg Kajabegović

Duljko-aga Rahmusović

Husein ef. Hasanbegović

Jusuf-aga Hamzagić

Rušid ef. Spahović

Osman-aga Dizdarević

Husein ef. Šahman

Sjenica, dana 14. avgusta 1917. godine