STARI GRAD BJELAJ
Jedan od najupečatljivijih spomenika na prostoru Bosanske Krajine je stari grad Bjelaj, koji se nalazi na rubu Bjelajskog polja, udaljen desetak kilometara od samog Bosanskog Petrovca. Još dobro očuvana kula i ostaci zidina nekada moćnog utvrđenja smješteni su na vrhu brijega, nadvisujući okolni prostor. Ne postoje pisani dokazi o tome kada je sagrađen, ali smatra se kako je to moglo biti u 14. vijeku, zbog čega pripada srednjovjekovnom periodu.
Izvori ga spominju prvi put 1495. godine, kao dio Hrvatskog kraljevstva. Godine 1528., po osvajanju Jajca, osmanske čete su se razasule u krajevima današnje sjeverozapadne Bosne. Pod Bjelajem ih je potukla vojska pod komandom bana Ivana Karlovića i braće Vuka i Krste Frankopana. Između 1530-1537 godine Bjelaj je potpao pod osmansku vlast. Pripao je bosanskom sandžaku, vilajetu i kadiluku Neretva.
Već 1540. godine spominje se prvi put nahija Bjelaj, a nešto kasnije spominje se kao nahija Bjelaj-Blagaj, ali ubrzo potpada kod kadiluk Kamengrad, koji se spominje kao kadiluk u bosanskom ili kliškom sandžaku. Od 1562. godine nahija Bjelaj je priključen kadiluku Novosel koji je bio u kliškom sandžaku. Od kraja 17. i početkom 18. vijeka nahija Bjelaj ili Bjelaj-Blagaj navodi se u popisima i bosanskog i kliškog sandžaka. U kliškom sandžaku navodi se u kadiluku Novosel, a u bosanskom u kadiluku Kamnengrad.
U gradu Bjelaju je bila stalna posada pod zapovjedništvom dizdara. Zabilježeno je da je 1577. godine u tvrđavu smještena posada od 370 osmanskih plaćenika. Iz Bjelaja su osmanlije poduzimali napadne operacije prema Bihaćkoj krajini. U predvorju tvrđave sagrađena je džamija.
Od 1592. grad se nalazio u sastavu bihaćke kapetanije, a od 18. vijeka u sastavu petrovačke kapetanije. Dizdar Bjelaja, Alijaga bio je u komisiji za razgraničenje sa Mlecima. Dana 19. jula 1737. godine ovdje je poražen dio austrijske vojske koja je sa više strana nadirala u Bosnu. Zapovjednik bosanskih četa je bio Alibeg Omerpašić koji je poginuo u toj borbi. Godine 1747. u Bjelaju je bila posada od 30 članova i dizdar Hasanaga. Prema popisu stanja utvrđenja i oružja u njima iz 1833. godine, u Bjelaju je bio 1 veći top i 3 mala topa. Napušten je 1838. godine.
Stari grad Bjelaj dobio je ime po bjelini (bijeloj boji) kojom se isticao iznad Bjelajskog polja. Mnogi gradovi u Bosni i Hercegovini u svom imenu sardžavali su tu odrednicu, kao Biograd (Akhisar), Biograci i mnogi drugi.
Prema vanjskoj oplati pretpostavlja se kako je njena unutrašnjost bila podijeljena na tri nivoa, te da je imala podrum, prizemlje i sprat. Na bedemima se nalaze velike puškarnice, polukružno zasvedene i konstruisane tako da se s platforme može pucati u stojećem stavu. Stari grad ima dva dijela: južni srednjovjekovni i sjeverni osmanski dio. Srednjovjekovni grad ima tlocrt nepravilnog pravougaonika dužine preko 40 m (sjever-jug), a širine oko 35 m (istok-zapad). Ulaz u grad nalazi se u sjevernom bedemu. Srednjovjekovni grad je još uvijek dosta dobro sačuvan, dok su od osmanskog obora ostali samo dijelovi zapadnog zida.
Područje oko samog grada je nenaseljeno i pusto. Stari grad Bjelaj je 2007. godine proglašen za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Izložen je propadanju usljed zapuštenosti, neodržavanja i nepostojanja odgovarajućeg plana upravljanja.
