STARI GRAD KLJUČ
Ključ na Sani se zvanično, u historijskim izvorima, prvi put spominje u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića 1322. godine, kojom on potvrduje ključkom knezu posjede njegovog djeda.
Grad je igrao značajnu ulogu u historiji i politici srednjovjekovne bosanske države, a njegovi gospodari bili su moćno plemstvo iz doline rijeke Sane Hrvatinići, koji su pripadali crkvi bosanskoj.
Stari grad Ključ čine četiri diletacije: Prva je kula Ljubica, to je ustvari najviši dio grada koji potiče iz 13. vijeka. Drugi dio čine Tabor kule, koje su nastale u vrijeme Sulejmana I Kanunija, negdje između 1520. i 1565. godine. Treća diletacija se naziva srednjovjekovni grad Ključ na Sani, a ispod Ključa na Sani se nalazi Podgrad Ključ.
Stari grad Ključ spadao je u najstarije, najveće i najutvrdjenije gradove srednjovjekovne Bosanske države. To je po svom izgledu impozantan grad sa čijih se bedema širi vidik na sve strane sanske doline. Grad se sastoji od vojnih tvrdjava, dvora gospodara grada i ključkog podgradja, koje je predstavljalo kulturni, vjerski i zanatsko-trgovacki centar.
Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević bježeći ispred Osmanske ekspanzije u Bosni, potražio je utočiste u tvrdom gradu Ključu 1463. godine. Poslije bitke ispod starog grada kralj se na data obećanja predao Osmanlijama. Oni ga odvode u Jajce gdje su ga i pogubili. S predajom posljednjeg bosanskog kralja u Ključu, pala je srednjevjekovna Bosanska država.
