STJEPANGRAD U BLAGAJU – stolni grad Hercegove zemlje
Stari grad Blagaj, Bona ili Stjepan-grad, srednjevjekovni grad Humske oblasti iz koje je polovinom XV vijeka nastala Hercegovina.
Sagrađen je na najistaknutijem mjestu visokog i teško pristupačnog kraškog brda, na 310 metara nadmorske visine i iznad vrela rijeke Bune. Teška pristupačnost mjestu rezultat je strateškog položaja
Blagaj je imao veliku ulogu razvoju Huma ili Zahumlja. Na njegov razvoj i značaj u mnogome je utjecala blizina važne ceste koja je dolinom Neretve povezivala Jadransko more s bosanskim zaleđem “via Narenti”.
Ulaz u utvrđeni grad bio je zaštićen predvorjem koje se danas teško nazire, predvorjem i kapi-kulom kao posljednjom preprekom pri ulasku napadača u grad.
Krajem XIV početkom XV vijeka, zidovi bedema se ojačavaju i podebljavaju prizidima koje se sužavaju od podnožja prema vrhu.
Na desetak metara od grada podignut je još jedan zid, tako da međuprostor izgleda kao rov.
Istočni zid je devastiran u XVIII ili početkom XIX vijeka, kada je u srednjoj kuli eksplodirala veća količina baruta. Na zapadnoj strani, na suženju gradskog obora sagarađena je četvrtasta kula, tzv. gradski doksat. Do njezinog vrha vodile su kamene stepenice.
U južnom zidu ostavljen je tajni prolaz, nekad sakriven stepenicama i polukružnim zidom, koji je služio za napuštanje grada u slučaju opasnosti.
Medu arhitektonskim objektima najznačajni su ostaci palače. Na temelju građevinskih karakteristika arheološkog materijala, zaključuje se da je palača nastala krajem XIV i početkom XV stoljeća, u vrijeme vojvode Sandalja Hranića. Centralni prostor zauzima objekt s ugrađenom kružnom cisternom, sagrađen najvjerovatnije u osmanskom periodu. Na lokalitetu su pronađeni ostaci kanalizacije kao i pozlaćeni pečat sa graviranim konjem, koji je najvjerovatie pripadao banu Mateja Ninoslavu.
Od 1404. godine gradom je vladala vlastelinska porodica Kosače – najznačajniji vladari iz ove porodice bili su vojvoda Sandalj Hranića i herceg Stjepan Vukčić – Kosača.
