SWASTIKA – kako je simbol života i vječnosti postao simbol mržnje
Svastika je ekvilateralni krst sa kracima iskrivljenim pod pravim uglom u lijevu (卍) ili u desnu stranu (卐). Naziva se još i kukasti krstili tetra-gamadion. Tradicionalno se prikazuje sa središnjom linijom u horizontalnom položaju ali ponekad i pod uglom od 45°. Riječ svastika je sanskrtska riječ (svasktika) što znači ‘to je’, ‘dobro bivanje’, ‘dobro postojanje’, ‘dobrobit’ i ‘sretno’. Međutim, također je poznata po različitim imenima u različitim zemljama – poput “Wan” u Kini, ‘Manji’ u Japanu, ‘Fylfot’ u Engleskoj, ‘Hakenkreuz’ u Njemačkoj i ‘Tetraskelion’ ili ‘Tetragammadion’ u Grčkoj.
U budizmu, svastika je simbol dobre sreće, prosperiteta, obilja i vječnosti. To je direktno povezano s Buddom i može se naći urezanim na kipovima na nogama i na njegovom srcu. Kaže se da sadrži Buddin um.
Na zidovima kršćanskih katakombi u Rimu simbol svastike pojavljuje se pored riječi ‘ZOTIKO ZOTIKO’ što znači ‘Život života’. Također se može naći na prozorima otvora tajanstvenih crkava Lalibele Etiopije, te u raznim drugim crkvama širom svijeta.
Svastika je sveti simbol u budizmu, hinduizmu i đainizmu. Hindu verzija je ukrašena tačkama u svakom kvadrantu. Danas je na Zapadu poznatija kao simbol Nacističke partije prije i tokom Drugog svjetskog rata.
Najstarija svastika ikada otkrivena pronađena je u Mezineu u Ukrajini, uklesana na kipu od slonovače, stara oko 12.000 godina, a najstarija kultura koja koristi svastiku jest neolitska Vinčanska kultura na području Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, koja datira od prije 8.000 godina.
Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka je tokom svog postojanja ekstenzivno upotrebljavala grafičku simboliku, a posebno je isticala simbol svastike (njem.Hakenkreuz).
Glavni nacistički simbol bila je zastava sa svastikom. Boje na zastavi bile su crna, bijela i crvena, odnosno boje koje su bile na zastavi Njemačkog Carstva. Hitler je u svojoj knjizi “Mein Kampf” sam objasnio što znači koja boja: crvena je označavala socijalnu ideju nacističkog pokreta, bijela nacionalizam, a svastika je prikazivala težnju arijevskog čovjeka prema pobjedi i trijumf ideje kreativnog rada.
Od 12. marta 1933. do 15. septembra 1935. Njemačka je zastavu sa svastikom koristila kao državnu zastavu uporedo sa starom zastavom Reicha (crna-bijela-crvena trobojnica). Od 1935. crvena zastava sa svastikom proglašena isključivom zastavom nacističke Njemačke.
Navodno su prema Hitlerovoj želji krakovi svastike usmjereni u smjeru kazaljke na satu. Kad su ga upozoravali da to prema tradiciji donosi nesreću, te da bi krakovi svastike trebali biti okrenuti u suprotnom smjeru, on se na to nije obazirao.
Ironično je, i nesretno, da je simbol života i vječnosti koji je hiljadama godina bio svet, za samo 12 godina postao simbolom mržnje.
Države poput Njemačke, Austrije, Francuske, Litve, Latvije, Poljske, Ukrajine, Brazila i Izraela kažnjavaju svaki pokušaj korištenja i prikazivanja nacističke simbolike osim u edukacijske svrhe ili u filmu ili pozorištu.
Za razliku od navedenih normalnih država, nacistička zastava se sasvim nesmetano koristi u Hrvatskoj i dijelu Bosne i Hercegovine, oko Širokog Brijega, Posušja, Čitluka,… naročito na stadionima i/li na političkim skupovima.
