VLADARSKI DVOR U KRALJEVOJ SUTJESCI
Kraljevski dvor u Sutjesci je sagrađen u vrijeme bana Stjepana II Kotromanića, u prvoj polovici XIV vijeka. Uz dvor se razvilo i manje varoško naselje, a podignut je i Franjevački samostan sa Crkvom sv. Ivana.
U pisanim izvorima prvi put se spominje 28. decembra 1341. godine, kada se mletački rezbar Nikola obavezao ugovorom dubrovačkom knezu da će četiri godine raditi na dvoru bana Stjepana. Postoji pedesetak podataka koji spominju Sutjesku kao mjesto u kojem su vladari obavljali svoje službene dužnosti. 28 dokumenata govori o izdavanju pisanih isprava službenog značaja, 16 o posjetama diplomatskih predstavnika, 8 o građenju, rušenju, zasjedanju vijeća, smrti kralja i franjevcima. U 18 dokumenata spomenut je vladarski dvor kao rezidencija i “naše stono misto”.
Od vremena kralja Tvrtka I Kotromanića postaje najvažnije stolno mjesto bosanskih vladara u kojemu je izdato najviše isprava kraljevske kancelarije. U Sutjesci su izdavali povelje kralj Dabiša (1392- 1395), kraljica Jelena (1397.). Stjepan Ostoja (1399), Tvrtko II (1407. i od 1423. do 1443. godine), Stjepan Ostojić (1419.) i Stjepan Tomaš (od 1446. do 1457. godine). Posljednji dokument iz Sutjeske je iz 1480.godine.
Vladarski dvor je izgrađen na slobodnom prostoru, bez posebnih fortifikacija, na obje strane potoka Urve. Na lokalitetu Grgurevo, tj. istočnoj strani, nivelirane su umjetne terase, a na vrhu je sagrađen najmonumentalniji objekt kraljevskog dvora Istočna palača, a ispod nje crkva, tj. dvorska kapela posvećena sv. Grguru Čudotvorcu. Na lokalitetu Dvori, zapadnoj strani, izgrađena su tri objekta: Donja palača, Gornja palača i Aneks gornje palače sa privrednim objektima. Ukupna površina kraljevskog dvora je oko 1.490 m2.
Vladarski dvor u Kraljevoj Sutjesci proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
