ZEMALJSKI MUZEJ – najskuplji objekat iz austrougarskog perioda
Još pred kraj Osmanskog carstva postojala je ideja o formiranju ustanove koja bi bogatu bosansku historijsku zbirku smjestila u posebne prostorije. Ideju o stvaranju muzeja Bosne i Hercegovine prvi je iznio bosanski franjevac Ivan Franjo Jukić, koji je časopisu “Bosanski prijatelj” 1850. zapisao: “Poznato je svima kod nas kako se u Bosni starinske stvari: novac, pečati, itd. nalaze i pohlepnim strancima uz malu cijenu prodaju. Ja sam od nekoliko godina počeo ovakve stvari sabirati, zato molim sve Bošnjake gdje što god opaze da otkupe u moje ime… s mojom zbirkom želim metnuti pečat bosanskom muzeju.”
Nova austrougarska vlast nije željela izbrisati prošlost nego je afirmirati i sačuvati od zaborava. Tako je Zemaljska vlada bila inicijator i finansijer raskošnog muzeja. U dnevniku “Bosnische Post” doktor Julije Makanec, Zagrebčanin koji je nakon austro-ugarske okupacije došao na službu u Sarajevo, 1884. objavljuje apel koji je imao za cilj potaknuti osnivanje Muzejskog društva Bosne i Hercegovine.
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine osnovan je 1. februara 1888. i bio je smješten u zgradi Penzionog fonda pokraj Sarajevske katedrale. Na početku rada muzejska kolekcija brojala je 762 predmeta, da bi već 1906. godine zbirka Muzeja narasla na 44.242 eksponata. Stoga je izgradnja nove muzejske zgrade postala jednim od prioriteta novog austro-ugarskog upravitelja Stephana Buriana von Rajecza.
Prema tadašnjim regulacionim planovima za širenje Sarajeva prema zapadu, izabrana je današnja lokacija Marindvora. Vlasti su gradnju povjerile češkom arhitekti Karlu Paržiku. Izgradnja je započeta 1909., a nova zgrada Zemaljskog muzeja svečano je otvorena 4. oktobra 1913. godine. Rađena je u neorenesansnom stilu, a objekt je sklopljen kao kompozicija četiri zgrade sa šest paviljona. U unutrašnjem dvorištu, između zgrada, formirana je i prva botanička bašta na ovim prostorima. Glavni ulaz, prema projektu, trebao je biti s južne strane, od Vilsonovog šetališta i rijeke Miljacke. No grad se drugačije razvijao tako da je ulaz postavljen sa sjeverne strane, na današnjem mjestu.
Posebnost mu daju i prostrani galerijski prostori s raskošnim stepenicama i osvjetljenjem sa plafona. Objekti imaju dvije etaže sa suterenom, a rađeni su od sarajevske cigle. Ovaj raskošni kompleks tada je najviše koštao od svih objekata i zgrada koje su Austrougari pravili u Bosni i Hercegovini.
Za prvog direktora postavljen je Kosta Herman, tadašnji Vladin savjetnik. On je okupio tim ljudi koji su, s njim na čelu, pokrenuli bosansku muzejsku djelatnost. Osnovao je i muzejsku biblioteku te pokrenuo “Glasnik Zemaljskog muzeja”. Poznat je i po sakupljanju i objavljivanju velike zbirke “Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini”. Na mjestu direktora naslijedio ga je Ćiro Truhelka, koji je, kao vrhunski arheolog, ostavio neizbrisiv trag kada je u pitanju historija naše zemlje.
Ovim Muzejom se za kratko vrijeme može “prošetati” kroz prošlost Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena, pa do etnoloških zbirki čiji enterijer dočarava atmosferu tradicionalne gradske kuće u osmanskom periodu.
Stalna postavka “Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku” smještena je u tri dvorane, gdje su izloženi arheološki predmeti srednjovjekovne kulture u razdoblju od 6. do 15. vijeka. Među 11.500 inventarskih jedinica nalaze se i eksponati koji su krasili dvorove bosanske kraljevske dinastije Kotromanić.
Najvrijedniji eksponat u kolekciji Muzeja je čuvena Sarajevska Hagada, koju su sa sobom iz Španije u Sarajevo donijeli jevreji Sefardi nakon njihovog progona iz Španije.
U botaničkom vrtu, koji se nalazi u centralnom dijelu kompleksa Muzeja, uzgaja se više od 3000 biljnih vrsta, među kojima su i neke endemske vrste. Posebnu atrakciju predstavlja fontana u centralnom dijelu vrta, okružena bujnom vegetacijom, koja doprinosi tome da vrt na posjetioca ostavlja utisak romantičnog cvjetnog parka. Vrt posjeduje veoma vrijedan herbarij.
