ZORAN ĐINĐIĆ
Dana 12. marta 2003. izvršen ja atentat na premijera Srbije i lidera Demokratske stranke, Zorana Đinđića.
“Putevi revolucije su teški i nezgrapni, ali je put kontrarevolucije jednostavan, kao put metka u čelo”, napisao je sredinom 70-ih na stranicama svog diplomskog rada Zoran Đinđić, pa poput kakva vješta proroka samome sebi trasirao put u smrt.
Malo poslije 12 sati tog 12. marta 2003. metak s njegovim imenom pronašao je svoj cilj: prvog demokratski izabranog premijera Srbije, kojega je američki “Time” svrstao među vodeće evropske političare trećeg milenijuma. Vođu ulične revolucije “5. oktobra” koja je s vlasti zbacila Slobodana Miloševića.
Reakcija vlasti bila je munjevita: u policijskoj akciji Sablja pohapšeno je 11.665 ljudi – partijskih dužnosnika, visokih vojnih oficira, nositelja pravosudnih funkcija i estradnih zvijezda – a brzo su pale i prve optužnice.
Nekadašnji komandant raspuštene Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek Legija i killer Zvezdan Jovanović, čovjek sa snajperom, tek su dvojica od 44 osobe osuđene za učestvovanje u likvidaciji premijera, na ukupno 378 godina zatvora.
I onda… muk. Dalje se nije smjelo. A ni htjelo.
Teško će iko razuman povjerovati da je grupa polupismenih paravojnika sama likvidirala Đinđića. Politička pozadina neće ni biti dodirnuta jer su Đinđićeve ubice došli na vlast nakon njegove smrti, a ideologija koja ga je ubila vlada i danas…
Politika ovog lidera DS-a tokom devedesetih godina prošlog vijeka bila je izrazito nacionalistička, do te tačke da su najveći politički prijatelji Đinđića bili Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Mnogi među Bošnjacima danas veličaju ulogu Zorana Đinđića. Proglašavaju ga velikim prijateljem Bošnjaka. Nažalost, to rade i neki od lidera Bošnjaka.
Ostala su upamćena njegova šenlučenja sa Karadžićem na Palama, u doba opsade Sarajeva.
I na kraju crtica u crtici: Kuća u kojoj je živio Alija Izetbegović u Bosanskom Šamcu, nakon selidbe njegove porodice u Sarajevu, ostaje u posjedu familije Izetbegović. U toj kući je kao kućna pomoćnica radila djevojka Mila. U toj istoj kući 1952. godine ta djevojka rodila je sina Zorana. Iz te kuće se odselio zajedno sa svojom majkom kada ga je usvojio Dragomir, oficir JNA. Od tada su živjeli u ulici gdje se nalazi gradski stadion u Bosanskom Šamcu.
