STARI GRAD BOČAC
Ostaci srednjovjekovne tvrđave i grada Bočca nalaze se otprilike na polovini magistralnog puta između Banje Luke i Jajca. Udaljen je od Jajca 30 km a nalazi se na području Varcar Vakufa. Samo utvrđenje nalazi se na stjenovitom uzvišenju, na mjestu gdje bočačka klisura prelazi u istoimenu kotlinu. Pretpostavlja se da je podignuta za “odbranu broda”, odnosno prelaza preko rijeke Vrbas.
Bočac je tipično bosansko srednjovjekovno utvrđenje izvanredno prilagođeno konfiguraciji uzvisine, tako da skromnim fortifikacionim elementima, jednom branič-kulom, omanjim oborom, odbrambenim bedemom i stražar-kulom nadzire riječnu kotlinu na ovom dijelu i omogućava sigurnost svojim braniocima.
Pretpostavlja se da je utvrđenje Bočac podignuto početkom XV vijeka, za vrijeme vladavine kralja Tvrtka II Kotromanića. Grad Bočac se prvi puta spominje u aktu ugarskog kralja Sigismunda banu Matku Talovcu u kojem je navedeno da je u vojnom pohodu u ljeto 1434. godine ugarski ban uspio preuzeti od Osmanlija nekoliko značajnih gradova u dolini Vrbasa –Jajce, Bočac i Komotin.
Dana 18. septembra 1461. godine, Stjepan Tomašević daruje ga stricu Radivoju, zajedno sa Komotinom. Sljedeći spomen Bočca vezan je za 1494. godinu. Sve do 1507. godine, grad se spominje u više ugarskih vojnih dokumenata. Građani varoši pod gradom Bočcem su dobivali pomoć od kralja. Sve do konačnog pada sjevernih dijelova Bosne pod otomansku vlast, Bočac je bio važna vojna fortifikacija. Istu funkciju mu daju i Osmanlije.
Osmanlije su osvojile Bočac prije 21. maja 1516. godine. Osmanlije popravile i jače utvrdile grad, te postavile u njega posadu. U junu 1525. godine, ispred Bočca Osmanlije su presreli vojsku pod vođstvom Krste Frankopana koja je donosila živežne namirnice u Jajce.
Tokom osmanske okupacije, dodatno je utvrđivan i dobro održavan, pa su do danas relativno dobro očuvani snažni bedemi i kule koji okružuju prostrano gradsko dvorište. Gradskom posadom u doba Osmanskog carstva upravljao je dizdar. Posljednja osmanska vojna posada napušta Bočac 1833. godine, 45 godina prije austrougarske okupacije, od kada je utvrđenje pusto.
U prvobitnom obliku srednjovjekovno utvrđenje Bočac je imalo četiri kule, od kojih danas postoji samo centralna, najveća kula. Na njenom vrhu su se nalazila artiljerijska oruđa. Ova kula ima izuzetno moćne zidine, debljine i preko 3 metra. Zaobljena je prema jugozapadu. Na padini koja se spušta prema Vrbasu nekad je postojalo naselje, sa kulama, zidinama, crkvom, mostom koji je povezivao dvije obale Vrbasa. Površina starog grada iznosi oko 2 500 metara kvadratnih.
Grad se sastojao od prostranog obora, opasanog jajolikim nepravilnim bedemom, i masivne poligonalne kule na dominantnom položaju sa zapadne strane. Ova kula pretvorena je u tabiju, po svoj prilici, još za vrijeme ugarskog kralja Matijaša Korvina. Sam grad je sa Vrbasom povezan zidom s otvorima za puškarnice, koji je ojačan visokom okruglom stražar-kulom. Kroz kapiju u zidu, uz Vrbas, prolazio je put koji je na taj način kontrolisan i branjen.
Stari grad je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2005. godine.
