KONCENTRACIONI LOGOR STARA GRADIŠKA
Pripadao je, takođe, sistemu jasenovačkog konclogora. Ta stara austrijska tvrđava (30-ak km nizvodno pored Save), nasuprot Bosanske Gradiške, služila je za odbranu od Osmanlija, a kasnije je pretvorena u kaznionicu. To je bila i početkom rata. Zbog potreba proširenja Jasenovca, ulazi u njegov sastav i krajem 1941. godine postaje ustaški logor.
Do kraja 1941. kaznionica u Staroj Gradiški, nizvodno od Jasenovca, služila je ustaškim vlastima i kao kaznionica i kao sabiralište za prisilni boravak. Prve grupe zatočenika, uglavnom Srba i Jevreja dovedene su već u maju 1941. iz Slavonskog Broda, Bosanske i Nove Gradiške.
Ured III Ustaške nadzorne službe odredio je da se kaznionica u Staroj Gradiški pretvori u logor za preodgoj političkih zatočenika Hrvata. Ubrzo nakon toga dovedene su grupe zatočenika i zatočenica iz zatvora u Lepoglavi, iz logora Danica i zagrebačkih zatvora. Zakonskom odredbom o ukidanju kaznionice i zavoda za prisilni rad u Staroj Gradiški, od 19. februara 1942. dotadašnja kaznionica pretvorena je u višenamjenski koncentracioni logor.
Logor Stara Gradiška bio je drugi po veličini logor u jasenovačkom sistemu logora, a imao je svoje specifičnosti. Iako je najprije zamišljen je kao mjesto za politički preodgoj hrvatskih građana, još prije službenog formiranja logora tu su zatvarani Srbi, Jevreji i Romi na temelju nacionalnog i vjerskog opredjeljenja. Zatvarani su i građani hrvatske nacionalnosti na temelju Zakonske odredbe o ‘nepoćudnim i pogibeljnim’ osobama koja je pružala legalni okvir za zatvaranje na političkoj osnovi, pa su se tako u logoru Stara Gradiška nalazili brojni komunisti, skojevci, saradnici NOP-a, borci NOB-a te članovi njihovih porodica.
Logor Stara Gradiška je bio i dječji logor, te logor u kojemu su zatvarane žene. Velik broj djece je zajedno sa roditeljima u logor dopremljen tijekom ofanzive na Kozaru. U logoru su djeca odvajana od roditelja.
Za razliku od logora III Ciglane gdje su svi zatočenici bili smješteni zajedno, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest, u Staroj Gradišci su zatočenici odvajani što se najočitije vidi na primjeru ženskog logora. Hrvatice i Bošnjakinje bile su smještene u Hrvatskom ženskom logoru, a Srpkinje i Jevrejke u Kuli, mračnom i vlažnom zdanju tvrđave.
