BOSNA U XIII VIJEKU
Rješenje na Bilinom polju 1203. godine, kada se zadnji put pominje ban Kulin, nije zaustavilo širenje hereze na prostorima jugoistočne Evrope. U susjedstvu Bosne, prije svega u Hrvatskoj, tinja hereza. Toma Arhiđakon pominje patarene u Zadru, poimenično, Toljena Kačića i Maldenarija Zadranina. Čak optužuje i splitskog kneza Višena (1221-1224) kao zaštitnika i pripadnika hereze (krstjana crkve bosanske) koji žive po kućama porodičnim životom i ne znaju latinski.
Heretici tih godina su brojni i u Humskoj zemlji (Poganija ili Paganija). Ugarski kralj Andrija II (1205-1235) naložio je hrvatskom hercegu Kolomanu da s vojskom ide u Humsku zemlju i protjera heretike. Hereza je imala pristalice među svim slojevima društva.
Zbog te brojnosti i uticaja na prilike u Bosni i izvan nje upućen je papinski legat Akoncije. Poslat je zbog omiških gusara i kod Kačića protestvuje zbog gusara i zbog heretika u Humskoj zemlji.
Akoncije je podstrekavao organizovanje križarskih ratova na Bosnu. Podršku za te ideje nije dobio od ugarskog kralja jer je u Ugarskoj 1222. proklamovana “Zlatna Bula” Andrije II koja je uvela parlament i ograničila kraljevsku vlast. Andrijina vlast je tada pala na najniže grane zbog njegovog raskalašnog života.
Koloman je 1234. i 1236. sa vojskom stupio na tlo Bosne a papa Honorije III je davao oprost svim učesnicima u pohodima. Akonciju se u pozivima najviše odazvao ugarski episkopat. Za crkveno stanje u Bosni najviše je bio zainteresovan kaločki nadbiskup kome je Andrija dao Bosnu na upravu. Taj nadbiskup je imao uticaja u župama Soli i Usora. Zadaća kaločkog nadbiskupa je bila da istjera herezu a papa mu 1225. godine daje bulu za to. Kaločki nadbiskup je dao 200 maraka srebra gospodaru Srema Ivanu Anđelu za pohod na Bosnu a on je novac potrošio oglušivši se na poziv kaločkog nadbiskupa.
Nakon bana Kulina ne pominje se njegov nasljednik ali izvori pominju nekog Stjepana za kojeg se zna da je imao sina Sibislava (knez Usore) i to dvadesetih godina 13. vijeka. Za Sibislava se kaže da je bio revnosni katolik.
Tok tih pohoda nije poznat, ali se čini da su imali uspjeha. Bosna na vrhu ima domaćeg čovjeka Mateja Ninoslava (1233.). Pomenut je u kontekstu vazala Ugarske.
Iako prema dubrovačkim izvorima katolik, Matej je podržavao heretike, štitio ih i sarađivao s njima. Tu su uglavnom boljari (plemići). Do 1232. bosanski biskup u Blažuju se prikazuje u nepovoljnom svjetlu crkvene historije. Nije znao latinski, zaredio ga je dubrovački nadbiskup, nije imao crkvu, službu je obavljao u kući… Njega optužuje splitski nadbiskup da je i sam heretik. To je doba najvećeg sukoba splitske i dubrovačke nadbiskupije.
Jakov Pekorarije, novi papinski legat, optužuje dubrovačkog nadbiskupa da je zaredio Radogosta, vrhbosanskog biskupa koji je heretik. Ta biskupija je bila trn u oku sve dok nije u vrijeme Bele IV (1235-1270) premještena u Đakovo (1242/1244). To se poklapa sa prodorom Tatara koji su opustošili i Ugarsku i Hrvatsku i Bosnu.
Papine reforme u Bosni (Eklezije Bosensis) za crkvu bosansku išle su da i u Bosni službeni jezik bude latinski, celibat na snazi a služba bi se morala držati po crkvama a ne kućama. Izdajući te reforme papa šalje novog legata da ispita sve optužbe koje su stizale sa svih strana (Jakov Pekorarije 1233.). Krajem 1233. ili početkom 1234. bio je zbačen Radogost. Za biskupa je postavljen nijemac Johan Wildeshausen (dominikanac). Bosanska biskupija je njegovim postavljanjem podvrgnuta splitskoj nadbiskupiji. I sam ban Matej Ninoslav podržava reforme i radi na iskorjenjivanju hereze. Njegov rođak Prijezda boravi kao talac kod ugarskih kraljeva.
Na intervenciju pape Grgura IX Prijezda je oslobođen. Popuštanjem papi, ban Matej postaje omražen kod bosanskih boljara.
Dovođenje stranca za biskupa stvorilo je veći otpor bosanskih boljara. Cilj je bio da se Bosna potčini Ugarskoj. 1234. u Rim su stigle nove optužbe za širenje hereze u Bosni. Andrija II izdaje darovnicu za Kolomana kojom Koloman dobija prava da vlada Bosnom pa on postaje i gospodar Bosne.
Godine 1235. papa to potvrđuje. To bana Mateja odvodi od Ugarske i pape i on od katolika postaje heretik. Koloman u Bosnu dolazi od 1234. do 1237. Natjerao je i bana Mateja da bježi i da se skloni u dubrovačko zaleđe. Od 1240 godine izdaje povelje kojima potvrđuje sve što im je dao ban Kulin.
Smatra se da je potpuno pokoravanje Bosne spriječio prodor Tatara. Bela IV nastojao je dokrajčiti ratove u Bosni ali 1240. Tatari prodiru u Evropu. Traže da se usele, on im ne odobrava i oni ga napadaju. Bela IV bježi u Split ali mu oni ne daju utočište te on odlazi u Trogir.
Splićani su u ratu sa Trogirom (1242-1248). Mateja su imenovali za svog Kneza. Matej se zadnji put pominje 1248. u drugoj povelji dubrovčanima. Stvara se prva dinastija jer nakon Mateja dolazi njegov sin Prijezda I a zatim i Prijezda II te Prijezda III.
Vladaju u sjeni Ugarske. U Bosni nestaje katoličanstva. Bosna ostaje bez crkvenog sjedišta.
