BRITANSKI ULTIMATUM I OBJAVA RATA NJEMAČKOJ – kako je počeo rat u Evropi
Potaknut odgovorima Britanije i Francuske na njegove “izlete” u Sudete i Austriju, Hitler je usmjerio pogled na Poljsku. Međutim, britanski premijer Chamberlain shvatio je da se Hitlerove teritorijalne ambicije ne mogu ublažiti podvrgavanjem njegovim zahtjevima. U martu 1939. izjavio je da Britanija garantuje nezavisnost Poljske i obećao da će joj priskočiti u pomoć ako bude napadnut. Francuska se ubrzo pridružila Britaniji kao podrška Poljskoj.
Hitler je 23. augusta 1939. zapanjio je svijet objavom da je potpisao ugovor o nenapadanju sa Sovjetskim Savezom. Njemačkom fireru sada je osigurano da može napasti Poljsku bez straha od ruskog uplitanja. Prvo je planirano da napad počne u ranim jutarnjim satima 26. augusta. Međutim, Velika Britanija je 25. augusta objavila da je savezništvo dviju zemalja formaliziralo njezinu garanciju poljske nezavisnosti. Hitler se pokolebao i odgodio napad za 1. septembar.
Trebalo je samo naći povod. Njega su nacisti doslovce inscenirali 31. augusta 1939., optuživši Poljake za napad na pograničnu radio stanicu Gleiwitz (Gliwice). Njemački zatvorenici odjeveni u poljske uniforme izvršili su lažni prepad i potom javnosti prikazali tijela već ubijenih zatvorenika, prikazavši tako Poljake kao agresore. Nijemci su već idućeg dana, 1. septembra u zoru, počeli napad na Poljsku, čime je počeo Drugi svjetski rat. Hitler je bio uvjeren kako Britanci i Francuzi neće intervenisati.
Poljski ambasador u Londonu grof Edward Bernard Raczynski obavijestio je britanski parlament o njemačkom napadu. Donji dom sazvan je u 18 sati te večeri. Ratni kabinet je smatrao kako se Njemačkoj mora poslati ultimatum. Premijer Chamberlain je odugovlačio s tom odlukom govoreći kako bi se objava rata mogla izbjeći ako bi Njemačka pristala povući svoju vojsku iz Poljske, u slučaju čega bi britanska vlada bila voljna prihvatiti stanje prethodno napadu na Poljsku. Takva izjava naišla je na veliko negodovanje Donjeg doma koji je bio naklonjen objavi rata Njemačkoj.
U 9:00 ujutro, 3. septembra, sir Neville Henderson, britanski ambasador u Njemačkoj, iznio je njemačkom ministru vanjskih poslova Ribbentropu ultimatum izjavljujući da će, ako neprijateljstva ne prestanu do 11 sati ujutro, između Velike Britanije i Njemačke otpočeti ratno stanje.
Ribbentrop je kasnije izjavio da je po prijemu ultimatuma Adolf Hitler mirno sjedio i gledao ispred sebe. Okrenuo se Ribbentropu i upitao ga: “Šta sada?” Ribbentrop je tiho odgovorio: “Pretpostavljam da će Francuzi dati sličan ultimatum u roku od sat vremena.” Goering je tiho izustio: “Ako izgubimo ovaj rat, neka nam se Bog smiluje!”
Njemačka nije odgovorila na ultimatum i u 11:15 ujutro 3. septembra 1939. premijer Neville Chamberlain je putem radija objavio Britancima da su u ratu sa Njemačkom.
Na zapadnom frontu se sljedećih osam mjeseci odvija mirna faza rata koju u Njemačkoj nazivaju Sitzkrieg (sjedeći rat) u Francuskoj La drôle de guerre (“smješni rat”), dok se u Britaniji popularizirao naziv lažni rat (Phoney War) u kojemu su Velika Britanija i Francuska izbjegavale bilo kakav stvaran sukob.
Bilo je to razdoblje obostrane pripreme za nove vojne operacije, koje će se nastaviti u proljeće 1940. njemačkom okupacijom Danske, Norveške, Belgije, Nizozemske i Luksemburga te konačno samim napadom na Francusku.
Zanimljivo je da ni Velika Britanija ni Francuska nikada nisu objavile rat Sovjetskom Savezu, koji je napao Poljsku 17. septembra 1939. (16 dana nakon što je Njemačka napala sa Zapada). Poljski ambasador u Londonu, Raczyński, kontaktirao je britansko ministarstvo vanjskih poslova ističuči da bi sporazum o garanciji poljske nezavisnosti trebao odnositi i na sovjetsku invaziju. Britanski ministar vanjskih poslova Lord Halifax odgovorio je da je obaveza britanske vlade prema Poljskoj ograničena samo na Njemačku.
