CRVENE BRIGADE
Crvene brigade (tal. Brigate Rosse) bile su ilegalna komunistička teroristička organizacija osnovana 1970. u Milanu. Njihov uzor bila je gradska gerila iz Urugvaja. U manje od dvadeset godina izveli su 73 atentata te organizovali otmice i pljačke banaka.
Početkom 1970-ih organizacija napada industrijske zgrade i preduzeća, zbog toga što su bili simboli kapitalizma. Da bi mogli finansirati svoju borbu, obavljaju niz oružanih pljački. U decembru 1973., otimaju visoko pozicioniranog šefa FIAT tražeći da ponovno zaposli 600 otpuštenih radnika. Prve žrtve Crvenih brigada pale su u junu 1974. godine kada su ubijena dva pripadnika neofašističke stranke MSI.
Uspjehu Crvenih brigada doprinijela je njihova organizacija. Na samom vrhu piramide nalazila se Strateška direkcija koja je smatrana mozgom ove terorističke organizacije. Nju su uvijek činili visoko obrazovani ljudi. Npr, kada je Strateška direkcija brojala 10 članova, njih sedam su bili doktori nauka. Na čelu borbenih formacije zvanih kolone bili su pukovnici. Jednu kolonu činile su tri brigade, a brigade su se dijelile na ćelije. Kao osnovna formacija ćelija se mogla sastojati od 5 do 10 ljudi.
Postojalo je deset kolona koje su svoja sjedišta imale u Milanu, Genovi, Torinu, Rimu, Napulju, Firenzi, Padovi, Veroni, Bologni i pokrajini Veneto. One na sjeveru zemlje bile su aktivne u područjima s velikim brojem fabričkih radnika. Rimska kolona, obzirom na svoju lokaciju, imala je za cilj napadati političke lidere i osobe koje su povezane s demokršćanskom strankom. Područja na kojima nisu utemeljene kolone pokrivali su regionalni revolucionarni komiteti. U pravilu Crvene su brigade regrutovale nezaposlene radnike, studente i sve one koji su imali entuzijazma za revolucionarne promjene.
Posebnu pažnju dobili su otmicom bivšeg talijanskog premijera Alda Mora 16. marta 1978. godine. Uz njega je bilo pet tjelohranitelja i svi su ubijeni. Moro je bio na putu za parlament gdje je trebao učestvovati u izglasavanju povjerenja novoj vladi desnog centra na čelu s demokršćanskim premijerom Đulijem Andreotijem. Talijanska vlada nije htjela pregovarati s otmičarima. Crvene brigade su htjeli pokazati kako su sposobni uništiti centar talijanske države. Inače su puštali otete osobe nakon nekog vremena, ali ovog puta ne. Nakon 55 dana zatočeništva Crvene su brigade odlučite likvidirati Mora kojem su pucali u glavi i grudi. Morovo je tijelo ostavljeno u prtljažniku Renoa 4 ispred glavne policijske stanice u Rimu.
Ubistvo premijera nije donijelo Crvenim brigadama podršku niti u ekstremnoj ljevici niti u narodu te je ubrzalo donošenje antiterorističkih zakona. U nekoliko godina uhapšeno je gotovo 2000 terorista. Time se smanjio broj terorističkih akcija. Posljednje ubistvo dogodilo se 1988., kad je ubijen senator Roberto Rufili. Crvene brigade raspale su se na nekoliko manjih, mnogo slabijih grupica.
