OPERACIJA “DUGI SKOK” – osujećeni atentati u Teheranu
Nakon ratne prekretnice 1943. godine, odnosno njemačkih poraza kod Staljingrada i Kurska a japanskih kod ostrva Midvej i u bitci kod Guadalkanala , stvoreni su svi preduslovi za sazivanje zajedničke konferencije Velike trojke. Frenklin Ruzvelt i Vinston Čerčil već su dugo tražili od sovjetskog vođe da održi takav sastanak. Čelnici Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije shvatili su da će daljnji uspjesi Crvene armije dovesti do značajnog jačanja pozicije SSSR-a na svjetskoj sceni. Otvaranje drugog fronta postalo sredstvo za očuvanje uticaja Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Teheran je izabran jer Staljin nije htio putovati predaleko od Sovjetskog Saveza, a cijeli skup organiziran je pod kodnim imenom “Eureka”.
Njemačka obavještajna služba je sredinom oktobra 1943. saznala za namjeru da se saveznički lideri narednog mjeseca sastanu na konferenciji u Teheranu.
S obzirom na to da nisu bili u stanju promijeniti situaciju na frontu, nacisti su se odlučili za drugačiju taktiku. Planirali su jednim udarcem obezglaviti zemlje koje su se borile protiv njih. Ovakvu priliku Nijemci nisu smjeli propustiti. Donesena je odluka da se u Teheranu likvidira cjelokupno visoko rukovodstvo SSSR-a, Velike Britanije i SAD-a.
Njemačka je u Iranu još 30-ih godina instalirala jaku obavještajnu mrežu agenata. Iako su već u avgustu 1941. godine sovjetske i britanske snage ušle na teritoriju Irana i bez krvoprolića smijenile njegovo rukovodstvo, njemačka mreža agenata nije bila uništena. Nakon što se privremeno pritajila, ponovo se aktivirala uoči konferencije u Teheranu, kada je Hitler dao odobrenje za realizaciju operacije “Dugi skok”.
Rukovođenje operacijom likvidacije tri svjetska lidera povjereno je glavnom diverzantu Trećeg Reicha pukovniku SS-a Otu Skorceniju.
Prema planu, grupe njemačkih diverzanata koje su izbačene na teritoriju Irana trebale su ući u Teheran, pomiješati se s masom i sačekati priliku za zasjedu. Evropljani u iranskoj prijestolnici u to doba nisu privlačili pažnju, jer je grad bio prepun izbjeglica iz Evrope. Prva grupa diverzanata od šest osoba, uključujući dvojicu vezista, izbačena je padobranima na području grada Kuma, 70 kilometara od Teherana. Imali su zadatak uspostaviti radio vezu s Berlinom i pripremiti uslove za dolazak sljedećih grupa. Prema njihovom planu, prva meta bi im bio američki predsjednik Ruzvelt, jer je američka ambasada bila smještena na suprotnom kraju grada od sovjetske gdje se konferencija trebala održati. Ruzvelta je trebalo ubiti ili uhvatiti u jednoj od svekodnevnih vožnji uskim teheranskim ulicama.
Međutim, za to vrijeme ni sovjetska obavještajna služba nije sjedila prekriženih ruku. Staljinu su sa nekoliko različitih strana stizale informacije o pripremi atentata na savezničke lidere. Staljin je u Teheran stigao već dobro obaviješten o njemačkim planovima. Odmah je pojačano osiguranje lidera i počelo je čišćenje grada od njemačkih agenata. Ruzvelt je zbog sigurnosti pozvan da pređe u sovjetsku diplomatsku misiju. Američki predsjednik je prihvatio prijedlog, jer je zbog paralize nogu teško podnosio duge vožnje.
Ubrzo je sovjetska vojna kontraobavještajna služba SMERŠ pronašla prvu grupu njemačkih diverzanata i oni su neutralizovani još prije početka konferencije. Tri dana prije početka konferencije otkrivena je i uhapšena i grupa od pet diverzanata kod kojih su pronađene da tada nepoznate dalekometne puške kojima su trebali biti izvšeni atentati na savezničke lidere. Čim je Berlin saznao za ovaj neuspjeh, operacija je otkazana. “Dugi skok” je prekinut u letu.
Teheranska konferencija trajala je od 28. novembra do 1. decembra, a na njoj su savezničke vođe raspravljali o otvaranju drugog fronta na Zapadu, o planiranim vojnim operacijama na Istočnom frontu, uvlačenju Turske u rat, stvaranju Ujedinjenih nacija te o poslijeratnim granicama u Evropi. Iako su saveznici imali različita gledišta na mnoge političke i vojne probleme, usaglasili su se oko pet važnih tačaka:
- Saveznici će pomagati partizanima u Jugoslaviji te obustaviti pomoć četnicima.
- Pokušat će uvući Tursku u rat na strani Saveznika.
- Ako Turska zarati protiv Njemačke, a Kraljevina Bugarska objavi rat Turskoj, SSSR će objaviti rat Bugarskoj.
- Iskrcavanje Saveznika u Francuskoj započet će u maju 1944., a istodobno Crvena armija će pokrenut veliku ofanzivu na Istočnom frontu.
- Savezničke komande će sarađivat u pripremama budućih operacija u Evropi.
Načelno su dogovorena još neka pitanja poput sovjetske objave rata Japanu, statusa Poljske i priključenja Kenigsberga Sovjetskom Savezu, priznanju i pomoći Iranu i budućoj granici Finske i SSSR.
izvor: Russia beyond
