POMPEJI – grad razvrata i stradanja
U svetoj Knjizi stoji: “Reci: “Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili;”. Ko podrobnije razmisli o onome što se dogodilo drevnim narodima i civilizacijama, moći će iz tih događaja uzeti pouku. Tragovi njihovih civilizacija još uvijek su vidljivi. Bili su moćni, jaki i neprikosnoveni, jednom riječju, bili su centar svijeta u svoje vrijeme – ali su postali pouka onima koji su došli poslije njih.
Te 79. godine nove ere Pompeji su bili bogat rimski grad u punom procvatu, sa 20.000 stanovnika. Historičari su zapisali da je grad Pompeji bio oaza razvrata i uživanja u Rimskom carstvu. Samo najbogatiji su mogli doći na to mjesto, najbogatiji Rimljani su išli tamo i ostajali bi po neko vrijeme radi zadovoljavanja strasti i uživanja. Po tadašnjim standardima Pompeji su bili najluksuznije mjesto u Carstvu. Po čitavom gradu su bili bordeli, čiji je broj teško utvrditi.
A onda je vrelog 24. avgusta 79. godine cijeli taj svijet nestao. Nekoliko dana prije kobne erupcije Vezuva 79. godine naše ere, mnogi su znaci nadolazeće katastrofe uznemiravali stanovnike Pompeje. Manji zemljotresi potresali su tlo, bunari su presušili, psi su zavijali, a ptice ušutile. Kao da je sam grad vidio mrak koji će ga progutati. Već iza ponoći je stub dima kuljao u nebo nad vrhom vulkana, visok preko 20 metara.
Nad gradom se odjednom prolomila jeziva buka vulkana, koja je nadjačala sve zvuke do tada spokojnog života. Uslijedila je erupcija. Pod velikim pritiskom unutrašnjih gasova raspukao se čep od stvrdnute lave koji je zatvarao grotlo vulkana i oslobođena bujica užarene lave se, uz hiljade tona pepela i praha koji su suknuli u nebo, stuštila se na Pompeje, uništavajući sve pred sobom. Do noći 25. avgusta Pompeja je bila zatrpana slojem od 6 metara lave, prašine i pepela. To se desilo toliko brzo i silovito, da veliki broj građana nije uspio da pobjegne. Ničice su padali po ulicama, svojim domovima i podrumima, gdje su potraživši spas bili ugušeni isparenjima ili smrvljeni pod ruševinama kuća. One koji su se uspjeli izvući iz grada prema sjeveru sustigla je vulkanska lava koja se kretala brzinom od 100 km/h, pretvorivši ih na napuljskoj obali i u gradu Herkulanu u kameni ugalj. Dok su im mozgovi ključali, ugljenisana tijela su se isparavala u nekoliko sekundi.
Otkopavanje Pompeja
Godine 1748. godine, inženjer tadašnjeg kralja Napulja, Žoakin de Alkubijer, radeći na starom vodenom tunelu, otvorio je glavni šaht i time otvorio i put u jedan stari svijet. Naišao je na jednu veličanstvenu fresku, a ubrzo i jednog stanovnika koji je u samrtnom grču u šaci stezao komad zlatnog nakita. Lopov ili tek običan nesretni građanin nastradao pod lavom tog davnog avgusta, dok je pokušavao da sa sobom spase i nešto zlata. Tek nakon sto godina prava i intenzivna arheološka iskopavanja sprovodi italijanski arheolog Đuzepe Fjoreli, čineći to vrlo polako, da tokom rada ne bi štogod uništio. Naišao je na šuplje otiske i udubljenja sa kosturima koje su ostavili nastradali stanovnici Pompeja. Dosjetio se da u njih sipa gips, pa su se tijela umrlih Pompejaca pojavila baš onakva kakva su bila u trenutku kada ih je zatrpala lava.
Pojavili su se crteži na zidovima, slike, čak prostački grafiti, zidne slike erotske sadržine, ali i dostojanstveni natpisi u mermeru. Na jednom zidu pronađen je natpis „Sodoma i Gomora“. Nesreća koja je pogodila Sodomu i Gomoru slična je nesreći kojom su pogođeni Pompeji.
Od zadnjih nekoliko decenija pa sve do danas arheološki timovi još uvijek bez prekida kopaju. Trenutno još tri petine ovog grada leži ispod ostataka lave. Nauka je još uvijek zapanjena činjenicom da su tijela ostala skamenjena u identičnom obliku i položaju u kojem su se tada nalazila.
Arheolozi su pronašli puno skamenjenih tijela u različitim situacijama. Tako je naprimjer pronađena porodica koja je u tom momentu zajednički objedovala. Pa jedan pekar u stojećem stavu kako vadi hljeb iz peći, također skamenjen.
A najviše je pronađeno tijela koja su skamenjena u momentu dok su imala seksualni odnos ili odmah nakon seksualnog odnosa. Najinteresantnije u ovom svemu jeste što su su ta tijela uglavnom istog spola, to jeste ili dva muškarca ili dvije žene, skamenjeni u momentu seksualnog odnosa. Na obali, uz samo more, na površini od 10 kvadratnih metara, pronađeno je 30 tijela koja su skamenjena prilikom zajedničkog seksualnog odnosa. Pronađena su također tijela od mladih dječaka i djevojčica.
Vulkan Vezuv je simbol Italije i regije Napulj, iako je miran već skoro dvije hiljade godina, italijani ga još uvijek nazivaju „brdo opomene”, što nije nimalo slučajno.
Prije erupcije Vezuva stara Evropa nije imala riječ za vulkan. Vulkan je nakon 79. ime dobio po rimskom bogu vatre i metalurgije, možda i zato što je erupcija Vezuva 79. došla upravo na dan posvećen ovom rimskom bogu.
Erupcija Vezuva je, poput mnogih drugih prirodnih katastrofa koje su zadesile čovječanstvo, bila svjedočanstvo slabosti i malenosti čovjeka. Životu na ovom svijetu preostaje strepnja hoće li ga prije dokrajčiti neka prirodna katastrofa ili čovjekova hirovitost.
