RMS TITANIC
RMS Titanic, najveći tadašnji brod na svijetu, isplovio je iz Engleske luke Soutemptona 10. aprila 1912. na svoje prvo putovanje. Titanic je pristao u Šerburg u Francuskoj i Kvinstaun u Irskoj prije nego što je krenuo prema Njujorku.
Četiri dana nakon polaska, 14. aprila 1912. godine u 23:40 sati, udario je u ledeni brijeg u sjevernom dijelu Atlantskog okeana. U tom je trenutku bio otprilike na dvije trećine puta od Engleske do Njujorka. Te je godine u sjevernom Atlantiku bilo mnogo leda jer je zima bila blaga, pa se led sa sjevera odvajao i plutao po moru. Te godine je Mjesec bio najbliži Zemlji u posljednjih 1400 godina, što je moglo uzrokovati veliku plimu koja je nosila velike komade leda na jug.
Sudbonosna noć bila je bez mjesečine. Drugi brodovi više su puta tokom prethodnog dana upozoravali Titanic na prisutnost leda, no brod je ipak išao gotovo maksimalnom brzinom, u želji da završi svoje prvo putovanje u što kraćem roku. Posada je prekasno uočila ledeni brijeg, i nije uspjela izbjeći sudar. Voda je počela prodirati u 5 od 16 brodskih komora. Titanic bi mogao ostati ploviti s četiri poplavljene komore, ali ne s pet. Potonuo je 15. aprila u 2 sata i 40 minuta.
Premda je Titanic imao naprede sigurnosne sisteme poput vodonepropusnih komora i daljinski zatvaranih vodonepropusnih vrata, zbog zastarjelih pomorskih sigurnosnih propisa imao je čamaca dovoljno za samo 1.178 ljudi, što je trećina njegovog kapaciteta.
Prvi brod koji je stigao u pomoć Titanicu je bio brod Karpatia. Od 2.227 putnika i članova posade, samo njih 706 je preživjelo katastrofu. Utopilo se 1.517 osoba, od toga 1.360 muškaraca i 157 žena i djece.
Na brodu su bila i četiri muškarca iz Bosne i Hercegovine.
Na prvom i posljednjem putovanju Titanica preko Atlantika nalazila su se i četiri Bosanca i Hercegovca: Ćerim Balkić (26), Ejdo Rekić (38), Husein Sivić (40) i Redžo Delalić (25).
Trojica su bila iz Bosanske Krupe, a Ređo Delalić je bio iz naselja Batići koje pripada općini Bosanskoj Krupi. Na putovanje su se ukrcali 10. aprila 1912. godine.
Krenuli su tada u gradić Harisburg u Pensilvaniji kao radnici gdje je već postojala kolonija iseljenika iz Bosanske Krajine. Prema cijeni karte koja je bila 7 funti, putovali su trećom klasom.
Njihove porodice su dobilo po 60 funti odštete od osiguranja.
