DUBROVAČKA REPUBLIKA

Dubrovačka Republika postigla je nezavisnost od Venecije 1358. godine. Stekavši postupno sve atribute državnosti, teritorij, grb, zastavu i vlastiti novac, dubrovačka se komuna od polovine XIV vijeka počela nazivati republikom (Respublica Ragusina). Njena teritorija obuhvatala je 1092 km2. U gradu je živjelo 5.000 do 10.000, a na teritoriju cijele Republike 35.000 do 45.000 stanovnika.

Četiri i po vijeka Dubrovnik je plaćao malu godišnju taksu ili naknadu susjednim silama poput Mađara i Osmanlija, koji su im zauzvrat prepuštali da sami upravljaju kao aristokratska, pomorska republika. Službeni moto Dubrovačke Republike bio je “NONE BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO” (“Sloboda se ne prodaje za svo zlato svijeta”). Njena zastava ponosno je govorila: LIBERTAS (“Sloboda”).

Usponom Francuske Napoleonovim osvajanjima, Dubrovnik se nakon pada Mletačke Republike 1797. pretvorio u poprište diplomatskih, a potom i vojnih sukoba. U opasnosti od ruske okupacije, Dubrovnik se 27. maja 1806. bez otpora predao francuskim vojnicima.

Bojeći se za vlastitu nezavisnost, dubrovačka vlastela pokušala je preko vrhovnih osmanskih vlasti održati samostalnost Republike, jer su bili pod osmanskim protektoratom. Francuska reakcija bila je brza, te 31. januara 1808. maršal de Marmont izdaje proglas da ukida Dubrovačku Republiku.

Nakon ukinuća Republike 1808. Dubrovačko područje je pripalo Napoleonovom Talijanskom Kraljevstvu, a od 1810. do 1814. uključeno je u sastav francuskih Ilirskih provincija.

Poslije sedam godina francuske okupacije Habsburško carstvo je poslalo svoje trupe i okupiralo Dubrovnik.

Nakon Bečkog kongresa 1815. područje nekadašnje Dubrovačke Republike pripalo je Habsburškoj Monarhiji, koja je Dubrovnikom vladala sve do 1918. godine.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *