POVELJA KULINA BANA – dokaz bosanske državnosti

Povelja Kulina bana koju je izdao veliki ban bosanski Kulin, dubrovačkim trgovcima 29. augusta 1189. godine najvjerovatnije u svom dvoru u Moštrima, pod gradom Visoki predstavlja najvažniji dokument u historiji Bosne i Hercegovine. Napisana na starobosanskom jeziku i bosanskim pismom bosančicom pokazuje da je Bosna već u XII vijeku imala uređenu državu i instituciju vladara koji je suvereno vladao svojom zemljom.

Original Povelje danas se nalazi u St. Petersburgu, u Rusiji, a nevjerovatna je priča kako je Povelja tamo dospjela. Navodno je neki dubrovački mesar u nju umotao komad mesa koji je kupio neki ruski diplomata. Rus je prepoznavši slova slična ćirilici shvatio da bi to mogao biti neki važan dokument, pa ga je odnio sa sobom u Rusiju.

Tek tada je otkriveno da je taj komad papira ne samo najstariji sačuvani pisani dokument kod južnih Slavena, nego i da je to drugi po starini sačuvani dokument kod svih Slavena uopće.

Bosna i Hercegovina je u nekoliko navrata tražila da se Povelja vrati, ali su zahjevi odbijeni uz obrazloženje da je Povelja Kulina bana isto tako i dio ruske kulture i književnosti te da pripada i njima.

 

Prijevod Povelje na bosanski jezik:

U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.