REPUBLIKA ZAPADNA BOSNA – hronologija jedne izdaje

Autonomna pokrajina zapadna Bosna je bila paradržavna tvorevina na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Zauzimala je dijelove Cazinske Krajine (dijelovi općina Velika Kladuša i Cazin). Prvobitno je proglašena kao autonomna pokrajina, da bi kasnije proglasila nezavisnost od Bosne i Hercegovine kao Republika Zapadna Bosna.

Hronolgija dešavanja

– U prvoj polovini septembra 1993. godine na području Okruga Bihać boravio je Salih ef. Čolaković, (ne)sporni predsjednik Mešihata Islamske zajednice BiH. Ova posjeta ostaće upamćena po mnogo čemu, a posebno po zbivanjima u cazinskoj Gradskoj džamiji 11. 09. 93. godine.

Fikret Abdić sa tjelohraniteljima

– Sedmog septembra 1993. godine u prostorijama „Agrokomerca“ u Polju kod Velike Kladuše pokrenuta je Inicijativa za formiranje Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna. Inicijativu je pokrenuo Fikret Abdić na sastanku kojem je prisustvovalo više desetina osoba sa područja Okruga. Obrazovan je Inicijativni odbor u sastavu: Asim Dizdarević, Ibrahim Đedović, Hamid Ćerimagić, Mehmed Latić i Džemal Ahmetović. Sa nivoa Okruga Božidar Šicel i Mehmed Nuhanović, te predsjednici Izvršnih odbora Skupština Velike Kladuše, Cazina i Bosanske Krupe.

– Devetog septembra 1993. godine Skupština Općine Cazin na svom zasjedanju razmatrala je Inicijativu. Zasjedanje se nastavilo i 13. septembra u proširenom sastavu sa članovima Komande 5. Korpusa Armije BiH, a Inicijativa nije prihvaćena.

– Devetog septembra 1993. godine Udruženje bihaćkih imama (21 član) izdalo je saopćenje povodom boravka Saliha ef. Čolakovića na području Regije. Moto saopćenja bilo je da se radi o lažnom predstavljanju i da se pojavio na misteriozan način.

– Devetog septembra 1993. godine na lokalnoj televiziji u emiisji „Vrijeme istine” Fikret Abdić se prvi put javno oglasio o toku priprema za formiranje Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna apelirajući da što veći broj građana potpiše Inicijativu.

– Devetog septembra 1993. godine Komada 5. Korpusa Armije BiH se javno oglasila preko sredstava informisanja Okruga Bihać da ne prihvata Inicijativu za formiranje Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna i da treba zaustaviti prikupljanje potpisa koje je bilo u toku.

– Trinaestog septembra 1993. godine Skupština Okruga Bihać pod predsjedavanjem Ejuba Topića, usvojila je prijedlog Inicijative i donijela zaključak da se obrazuje regularno tijelo za sprovođenje Inicijative.

– Četrnaestog septembra 1993. godine Skupština Općine Velika Kladuša razmatrala je Inicijativu za formiranje Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna i poslije duge, polemičke i žestoke rasprave istu je odbila većinom glasova.

– Dvadesetsedmog septembra 1993. godine na osnovu nekoliko desetina hiljada sakupljenih potpisa građana Okruga Bihać i Odluke Ustavotvorne skupštine u Velikoj Kladuši je proglašena Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna.

– U Zagrebu je 21. oktobra 1993. godine, u prisustvu Franje Tuđmana, Fikret Abdić potpisao sa Matom Bobanom, predsjednikom Hrvatske Republike Herceg Bosna „Zajedničku izjavu”. U prvom od ukupno četiri člana piše:

Pozivajući se na dosadašnju dobru saradnju između Hrvata i Muslimana u Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna ugroženoj napadom Armije BiH na legalnu vlast i civilno muslimansko stanovništvo Autonomne pokrajine odlučni su uložiti napore u cilju okončanja svih sukoba na području Unije Republika te trenutačno uspostaviti trajni mir na području Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. U tom smislu postrojbe HVO Bihać će kao i do sada biti u sastavu oružanih snaga Autonomne pokrajine Zapadna Bosna.

Mate Boban je izdao naredbu da se jedinice HVO-a bihaćkog okruga pridruže snagama Narodne odbrane tj. vojsci Fikreta Abdića.

Potpisivanje izdaje u Beogradu

– Dana 22. oktobra 1993, poslije potpisivanja sporazuma sa Bobanom, Fikret Abdić je otputovao u Beograd i sa Radovanom Karadžićem, u prisustvu Slobodana Miloševića, potpisao Deklaraciju koja obje strane obavezuje na mir.

– Kao potvrda ovih dogovora i nastavak uspješne saradnje, uslijedio je 7. novembra 1993. godine sastanak predsjednika vlada triju paradržava u Velikoj Kladuši: Jadranko Prlić, Vladimir Lukić i Zlatko Jušić.

Fikret Abdić je od hrvatskih vlasti dobio je status povlaštenog partnera i pravo na upotrebu bescarinske zone u Rijeci. Robni promet s Hrvatskom i inostranstvom obavljao je po odobrenju hrvatskih vlasti preko zagrebačke tvrtke “Voće”.

Ratni zločini

Po otpočinjanju oružanih sukoba, Abdić otvara logore za Bošnjake protivnike autonomije, lojalne regularnoj vladi u Sarajevu. U Drmeljevu je bio logor kroz koji je za dva mjeseca prošlo 520 ljudi. U jednom dopisu Abdićevih autonomaša, od 12. januara 1995, piše da je u “vojnom zatvoru Miljkovići 1.567 zatvorenika”. Ukupan broj ljudi koji su prošli logore iznosi 5000. Logore u Kladuši je obišao i Tadeusz Mazowiecki, specijalni izaslanik za ljudska prava, i nakon toga pisao Fikretu Abdiću upozoravajući ga da se ljudi drže bespravno, da su uslovi loši, da su im ugrožena sva prava (premlaćivanje i zlostavljanje itd.), na što Fikret Abdić nije reagovao.

Vojsku Fikreta Abdića organizuju srbijanske tajne službe i državna bezbjednost. Na suđenju Slobodanu Miloševiću objavljen je i snimak na kojem se jasno vidi srbijanska umiješanost u komandovanje Abdićevom vojskom, koju predvode najozloglašeniji srpski zločinci.

Abdićeva vojska pod mentorstvom Srbije u vidu zloglasne jedinice “Škorpioni” je počinila strašne zločine.

Operacija “Pauk”

Abdićeva Narodna odbrana učestvuje u saradnji sa srbijanskim specijalnim jedinicama pod komandom Državne bezbjednosti u operaciji koja je imala kodno ime “Pauk”, i bila je vezana za područje Cazinske krajine. Za borbu protiv Atifa Dudakovića, komandanta 5. Korpusa Armije Bosne i Hercegovine u Bihaću, Abdiću je sa svih okupiranih srpskih teritorija stizala značajna pomoć u oružju, municiji, nafti i ostalim strateškim sirovinama, ali i u ljudstvu.

Koliko je za Srbiju bilo značajno uspostavljanje Abdićeve državice vidi se po tome što je na području tzv. Republike Srpske Krajine, uz samu granicu sa Autonomnom Pokrajinom Zapadna Bosna (preko rijeke Une), u selu Šamarice bio oformljen poseban štab za podršku Abdiću. Načelnik tog štaba bio je Jovica Stanišić, zamjenik je bio Frenki Simatović, ali je sa njima bio i general srpske vojske Krajine Mile Novaković. Pomoć Fikretu Abdiću su obezbjeđivali Simatović i Stanišić dovlačeći potrebnu robu za rat, od Arkanovih “Tigrova”, preko “Pantera” Ljubiše Savića Mauzera, do “Škorpiona”.

Slom autonomije

Sporazum o Federaciji BiH i savezništvu Bošnjaka i Hrvata doveli su Abdićevu ideju o stvaranju AP Zapadne Bosne u krizu. Kada su jedinice Petog korpusa Armije BiH, pod komandom generala Atifa Dudakovića, sredinom augusta 1994. umarširale u Veliku Kladušu Fikret Abdić prelazi u Hrvatsku. Ipak Abdić se nakratko vratio i uz pomoć Martićevih srpskih pobunjenika preuzeo Veliku Kladušu, nakon čega je proglasio tzv. Republiku Zapadnu Bosnu. Nakon akcije “Oluja” hrvatske vojske 1995, kada se ruši srpska paradržava u Hrvatskoj, Armija Bosne i Hercegovine istovremeno potiskuje Abdića iz Cazinske krajine. Bio je to kraj ideje o državici na zapadu Bosne i Hercegovine.

Zbog ratnih zločina Fikret Abdić je u julu 2002. pred sudom u Karlovcu proglašen krivim i dobija 20 godina zatvora, najveću moguću zatvorsku kaznu u Hrvatskoj. Nakon žalbe 2005. godine Vrhovni sud Hrvatske promijenio je kaznu u 15 godina zatvora. Abdić je 9. marta 2012. pušten na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

Na općinskim izborima 2016. godine Fikret Abdić postaje načelnik općine Velika Kladuša sa podrškom 48.1% birača koji su izašli izbore.