SADAM – kurban-bajramsko vješanje
Na Kurban Bajram, 30. decembra 2006., bivši irački predsjednik Sadam Husein pogubljen je vješanjem, tri godine nakon hvatanja i suđenja na iračkom sudu na kojem je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen na smrt.
Savezničke snage predvođene američkom vojskom 2003. pokrenule su invaziju na Irak, operaciju nazvanu “Iračka sloboda”, pod opravdanjem da Sadam gomila oružje za masovno uništenje. Trebalo im je manje od mjesec dana da skrše otpor iračke vojske, ali Sadama nisu pronašli.
Washington je ponudio 25 miliona dolara za njegovo hapšenje. Oko 600 vojnika učestvovalo je u operaciji “Crvena zora“. Bio je to možda i najveći lov na čovjeka u historiji. Pronašli su ga 13. decembra 2003., u „rupi za pacove” pokraj rodnog Tikrita.
Amerikanci su ga godinu poslije predali iračkim vlastima kako bi mu se na posebnom iračkom sudu sudilo za zločine protiv čovječnosti. Suđenje je trajalo od oktobra 2005. do jula 2006. Prkosni Sadam, koji je cijelo vrijeme osporavao legitimitet suda, osuđen je na smrt 5. novembra 2006.
Dan nakon pogubljenja Sadam je pokopan u rodnom selu Audži, pokraj Tikrita, zajedno s dvojicom sinova Udajem i Kusajem.
___________________
Pod njegovom vlašću od 1979. do 2003. godine, represija je bila brutalna, a rat s Iranom (1980 – 1988) i Zaljevski rat (1990 – 1991), kao i prateće sankcije, imali su razorni učinak po zemlju.
Nakon preuzimanja vlasti u julu 1979. godine dao je pogubiti glavešine Baath stranke čije je vođstvo potom preuzeo. Zatim je naredio smaknuće članova Revolucionarnog vijeća i šefa radničkih sindikata te vodećeg šiitski člana vijeća zajedno s dvadeset drugih visokih državnih dužnosnika. U narednih nekoliko dana ubijeni su mnogi oficiri, zamjenici ministara i stranci nevjerne osobe. Sadam je eliminirao i komuniste, koji su dotad od svih arapskih zemalja jedino u Iraku imali znatniji uticaj, čime je dobio simpatije Washingtona. Sadam je u očima Washingtona tada bio razboriti musliman, neopsjednut religijom.
Sadam je u septembru 1980. godine krenuo u pohod na Huzestan, jugozapadni rub Irana bogat naftom. Ne zbog toga što su tamo bili šiiti već zbog američkog nagovora da napadne netom uspostavljenu Islamsku republiku Iran. Računao je na pobjedu za nekoliko dana ali se rat otegao na osam godina. U tom ratu prvi je puta upotrijebio hemijsko oružje.
Ne zaustavlja se samo na šiitima već neprijatelje vidi i u iračkim Kurdima i protiv njih pokreće kampanju Al-Anfal. Naređeno je uništavanje svih kurdskih sela čije su kuće uništavane dinamitom i buldožerima. Sadam Husein tada naređuje korištenje bojnih otrova protiv vlastitih građana, prvenstveno civila – žena i djece.
Najstrašniji napad bojnim otrovima desio se 16. marta 1988. godine u gradu Halabdži, mjestu sa preko 80.000 stanovnika. Tog dana, iračka vojska bombardirala je Halabdžu prvo konvencionalnim oružjem a potom hemijskim, prvenstveno iperitom, sarinom i tabunom. Napad je prema procjenama ubio 5.000 ljudi, dok je oko 10.000 ozljeđeno. Preživjeli su se decenijama borili s rakom, deformacijama i neplodnosti.
Također je izvršena arabizacija nekih dijelova Iraka, pogotovo oko gradova kao što su Kirkuk koji leže na vrijednim izvorima nafte. Arapi su dobivali jeftine kuće u Kirkuku kako bi se preselili u njega, a Kurdi su raseljeni prema jugu države.
U kampanji Al-Anfal ubijeno najmanje 50.000 civila, uključujući žene i djecu; uništeno otprilike 4.000 od 4.655 kurdskih sela u iračkom Kurdistanu; između 1987. i 1988., 250 gradova i sela je napadnuto hemijskim oružjem; uništeno 1.754 škola, 270 bolnica, 2.450 džamija, 27 crkava; izbrisano gotovo 90 % kurdskih sela u napadnutim područjima.
Izvori: dnevnik.hr, news.bbc.co.uk, pbs.org
