VAKIF ALIJA IZETBEGOVIĆ

Alija Izetbegović, prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine je od naroda Kraljevine Saudijske Arabije 28.08.1995. godine dobio 5.000.000,00 maraka da s njima slobodno raspolaže u korist muslimana u Bosni i Hercegovini. Iz tih sredstava Stranka demokratske akcije je osnovala Fond za djelatnost obrazovanja, nauke, kulture, ekonomske, finansijske i socijalne sigurnosti Bošnjaka pod nazivom „BOŠNJACI“.

U želji da unaprijedi rad Fonda i oslobodi ga od bilo kakvih političkih i drugih konotacija, te u svrhu činjenja trajnog dobra, rahmetli Alija Izetbegović je 16. aprila 2001. godine uvakufio sredstva koja su u formi osnivačkog udjela uplaćena u Fond. Uvakufljenje je izvršeno u korist Vakufske direkcije u Sarajevu.

Osnovni ciljevi i zadaci Fonda su:

  • stipendiranje talentiranih učenika i studenata, te realizacija drugih programskih ciljeva i zadataka iz oblasti obrazovanja,
  • pomoć učenicima povratnicima i školama u manjem bh. entitetu,
  • izdavačka i štamparska djelatnost,
  • kulturne i sportske aktivnosti,
  • finansiranje i ugovaranje socijalnih programa,
  • organizacija edukativnih seminara za stipendiste Fonda,
  • organizacija literarnih natječaja za učenike i studente iz BiH i dijaspore,
  • podsticaj i podrška učačima hifza,
  • podsticaj i podrška takmičenjima učenika osnovnih i srednjih škola iz islamske vjeronauke i mektebske pouke,
  • organizacija posjete stipendista najznačajnijim kulturno-historijskim znamenitostima u Bosni i Hercegovini,
  • ostali programi koji doprinose duhovnom i materijalnom razvoju Bošnjaka.

Do sada je dodjeljeno preko 10.000 stipendija posebno nadarenim i socijalno ugroženim učenicima i studentima što je preko 1.750 stipendista koji su danas na usluzi svojim porodicama i društvu.

Ono po čemu je Fond postao prepoznatljiv je transparentnost i profesionalizam u radu uz posebno izraženu odgovornost prema novčanom vakufu. Kako i na koji način se upravljačka struktura odnosi prema ovom novčanom vakufu najbolje govori činjenica da je vakuf, odnosno uvakufljena sredstva u iznosu od 5.000.000,00 KM, u cijelosti sačuvan i preko 100% uvećan. Najveći dio dobiti ostvarene u proteklih sedamnaest ipo godina uložena je u obrazovanje mladih u Bosni i Hercegovini.

Dakle, nije ukrao, nije potrošio, nije sinu ostavio a nije ni ponio sa sobom.

Alija Izetbegović je bio nedvosmisleno jedan od najvećih državnika i mislilaca modernog doba, simbola borbe Bosne i Hercegovine za njenu opstojnost, afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta, borbu za demokraciju, ljudska prava, i slobodu svakog čovjeka.

Uvijek će biti onih koji će ga voljeti i onih koji će ga mrziti. Međutim…, postoje određene nepobitne historijske činjenice koje su čvrste kao beton:

  • Unatoč planu iz Karađorđeva, Velika Srbija nije ostvarena i Bošnjaci nisu nestali sa lica zemlje.
  • Unatoč agresorskoj vojnoj premoći i embargu na oružje, Armija RBiH je uspjela da odbrani Bosnu i Hercegovinu u njenim prijeratnim granicama, onako herojski, tako da se otpor čuo do neba.
  • Unatoč genocidu, stravičnim zločinima i razaranjima koje su počinile agresorske strane (Hrvatska i Srbija), Alija Izetbegović nikada nije naredio osvetu niti da se uzvraća istom mjerom.
  • Unatoč dvostrukoj agresiji, iza Alije Izetbegovića je ipak ostala država Bosna i Hercegovina ma kakva ona bila. A kada se pogleda protiv koga i na koji način se moralo boriti i braniti, mi smo ipak vojni i moralni pobjednici!

Alija Izetbegović je bio predsjednik i vrhovni komandant malog naroda bez vojske i oružja, napadnutog iz vana od strane dvostrukog agresora i izdanog iznutra od svojih komšija, ostavljenog od strane svijeta da nestane preko noći bez ispaljenog metka, ali…, nisu dušmani znali koliko je taj mali narod prkosan! Niti su znali kakvog vođu taj narod ima.

Alija Izetbegović je govorio nekoliko jezika, među kojima su i njemački, francuski i engleski. Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te svjetskih priznatih knjiga među kojima su najpoznatije “Islam izmedju istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”. Ove knjige prevedene su na nekoliko svjetskih jezika i objavljene u više zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu “Moj bijeg u slobodu”, a 2000. godine knjigu “Sjećanja” (autobiografski zapis). Dobitnik je niza priznanja i nagrada medju kojima su i medalje Centra za Demokratiju iz Washingtona (SAD); titula počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava i uspostavu mira Istanbulskog Marmara univerziteta (Turska); titula počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli; nagradu za unapređenje ljudskih prava foruma u Kran Montani, Islamska ličnost godine, nagrada Ujedinjenih Arapskih Emirata i brojne druge.

Ono o čemu je Izetbegović govorio i pisao sigurno su poruke koje nam mogu biti orijentir i u današnje vrijeme, ali koje imaju i duboko značenje, a svaka njegova riječ može nam biti i velika pouka. Izetbegović je bio islamski mislilac koji je svojim životom muslimana zadivio cijeli svijet zbog čega ga danas mnogi slijede.

Preselio je na bolji svijet 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Sahranjen je sa šehidima na mezarju Kovači.

Inne lil-lahi ma ehaze, ve lehu ma e'ata, ve kullu šej'in ‘indehu bi'edželin musemma!