OSLOBOĐENJE GRBAVICE

Nakon opsade Sarajeva koja je trajala 1425 dana, 19. marta 1996. godine oslobođeni su posljednji dijelovi glavnog grada Bosne i Hercegovine.  Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995.), tzv. jugoslovenska narodna armija i vojska bosanskih Srba  je okupirala i zauzela jedno od najvećih naselja Sarajeva – Grbavicu. Grbavica je tokom skoro četiri godine okupacije bila odsječena od ostatka Sarajeva, od raskrsnice na Vrbanja mostu, nizvodno Miljackom pa sve do raskrsnice kod zgrade Loris i stadiona Željezničara. Za to vrijeme, Grbavica i stanovnici tog opkoljenog mjesta bile su žrtve razjarenih hordi, vandala, silovatelja i ubica pod vodstvom ratnog zločinca Veselina Vlahovića Batka, a život u strahu postao je svakodnevnica.

Tako je bilo sve do 19. marta 1996. godine. Prvi koji je tog popodneva ušao na Grbavicu bio je Avdo Hebib, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine. Dan oslobođenja sarajevskih naselja Grbavica, Kovačići i Vraca, 19. mart i njihova reintegracija u Grad Sarajevo, ujedno je i Dan mjesnih zajednica Grbavica I, Grbavica II, Kovačići, Vraca i Gornji Kovačići.

 

 

 

 

 

 

Ovaj datum je značajan za sve građane Sarajeva, jer im je Grbavica vraćena nakon četiri ratne godine. Povratkom na Grbavicu 19. marta 1996. godine, građani su  zatekli  katastrofalno stanje. Četiri godine niko s Grbavice nije vozio smeće kojim je naselje bilo pretrpano, u mnogim stanovima gorjela je vatra i kroz prozore šikljao gust crni dim a na Jevrejskom groblju nije bilo ni cigle na cigli, a kamoli čitave kuće. Jedan od simbola Sarajeva – stadion Željezničara, bio je potpuno uništen. Voda nije mogla biti puštena jer su okupatori pri odlasku namjerno “počupali” instalacije u stanovima.

Oslobođenjem Grbavice, posljednjeg sarajevskog naselja koje je bilo pod srpskom okupacijom, je završen transfer vlasti u sarajevskim općinama koje su prema Dejtonskom sporazumu pripale Federaciji Bosne i Hercegovine. Isti dan oslobođeni su i dijelovi sarajevske Općine Centar, Pionirske doline, Nahoreva, Šipa, Betanije i Mrkovića, koji su bili okupirani tokom agresije 1992-1995. godine.

odlazak Srba iz Sarajeva

Nakon što je potpisan Daytonski sporazum, većina čelnika Srpske demokratske stranke su krenuli u javnu kampanju za iseljavanje što većeg broja Srba iz okoline Sarajeva. Odnosilo se to najviše na urbane cjeline bliže okoline grada, koje su skupa sa brdima i planinama činile prsten artiljerijske opsade tokom rata. Momčilo Krajišnik je svo to vrijeme preko paljanskih medija poručivao sarajevskim Srbima da napuste svoje kuće i stanove. Osim poručivanja, bavio se i prijetnjama kada je shvatio da ima onih koji ne žele da ostave svoj dom.  Tako je Momčilo Krajišnik pokrenuo najveći poslijeratni egzodus Srba u BiH. Oko sto hiljada Srba iz bliže okoline Sarajeva, kako onih koji su tu svakako živjeli i prije, tako i onih koji su tu stigli tokom rata, napustilo je Sarajevo.

Sud Bosne i Hercegovine je krajem marta 2013. godine Veselina Vlahovića Batka osudio na 45 godina zatvora zbog zločina koje je počinio na Grbavici.

 

 

izvori: historija.ba, faktor