MOST CARA TRAJANA
Trajanov most bio je prvi most načinjen na Dunavu i pravo graditeljsko čudo antičkog svijeta. Kao i ostali Trajanovi graditeljski poduhvati na ovom delu pograničnog pojasa, i on je služio za pripremu za konačno osvajanje Dakije, današnje Rumunije.
Historičari navode da je povod za izgradnju mosta navodno bila Trajanova izjava, nakon što je preuzeo vlast 98. godine: „Biću poštovan kada Dakiju učinim rimskom provincijom i kada Dunav i Eufrat pređem preko mosta.“
Trajan je pažljivo izabrano mjesto na kojem je trebalo premostiti Dunav. Odabrana je lokacija na kojoj je rijeka plića, dno pjeskovito, a Dunav mirniji. Tehnički gledano, jedna od genijalnih ideja bila je i da se iskoristi blizina ostrva Šimijan, koje je poslužilo graditeljima da pomoću njega pregrade Dunav prvo u jedan, a potom u drugi rukavac, i tako jednostavnije naprave ovu nevjerovatnu građevinu. Većina stubova je samim tim izgrađena na suhom.
Projektovanje i gradnju mosta Trajan je povjerio Apolodoru iz Damaska, najvećem arhitekti toga doba. Most je podignut za svega dvije godine, od 103. do 105. Most je bio načinjen od klesanih kamenih blokova i drvenih talpi i šipova, ozidan opekom i sa lučnim svodovima koji su se dizali dvadesetak metara iznad nivoa vode. Pri gradnji mosta tok rijeke je bio privremeno izmješten. Temelji i portali mosta bili su od tvrdog cementa napravljenog od šljunka utisnutog u malter, i jezgrom stubova od maltera koji je bio oplaćen tjesnacima i opekama. Lukove mosta nosilo je dvadeset stubova visokih oko 35 i širokih oko 20 metara, podignutih na rastojanju od pedesetak metara. Kada je završen, most je bio dugačak 1079,5 i širok 14,5 metara. Videvši stubove mosta polovinom III vijeka, rimski konzul Dion Kasije zapisao je da Trajanov most dokazuje da ne postoji ništa što čovjek ne bi mogao načiniti.
Godinu dana po završetku mosta, Trajan je preko njega preveo svoje legije, i 106. godine pogazio kralja Decebala čime je Dakija konačno postala rimska provincija. O bogatstvu Dakije svedoči podatak da je Trajan kao plijen iz nje ponio 331 tonu srebra i 165 tona zlata.
Trajanov most je čitavih hiljadu godina važio za najduži most ikada sagrađen. Profil mosta je bio utisnut na prigodnom novcu kovanom po njegovom završetku i uklesan na čuvenom Trajanovom stubu u Rimu, na kome je prikazana scena u kojoj Apolodor predaje Trajanu plan mosta.
Postoji nekoliko verzija o tome koliko je Trajanov most bio u funkciji. Po jednoj, porušen je poslije svega dvadesetak godina, po naređenju Trajanovog nasljednika, cara Hadrijana (117–138); po drugoj, sam se urušio nakon nekoliko decenija, a po trećoj je tek car Aurelijan (270–275), po gubitku provincije Dakije pod pritiskom Gota, naredio da se sruši i time spriječi prodiranje varvarskih plemena na teritoriju imperije.
Od mosta su ostali samo monumentalni noseći stubovi koji su dugo odolijevali vremenu. Dvadeset stubova Trajanovog mosta mogli su se vidjeti još u XIX veku, za vreme niskog vodostaja Dunava. Godine 1906. Međunarodna komisija za Dunav je naredila rušenje dva stuba koji su ometali plovidbu. Ostaci 16 stubova su locirani 1932, dok su arheolozi 1982, nakon izgradnje brane na Dunavu, locirali njih 12, dok je ostatak vjerovatno u međuvremenu odnijela voda. Ostaci prvih stubova Trajanovog mosta i danas se mogu vidjeti na obe obale reke, na srpskoj strani u blizini sela Kostol nekoliko kilometara nizvodno od Kladova, nedaleko od ostataka rimskog kastruma Pontes podignutog kada i most.
