KAMENI MOST U VAREŠU – LEGENDA O MOSTU LJUBAVI
Stari kameni most preko rijeke Stavnje, smješten u samom centru Vareša, vjerovatno je izgrađen u prvim decenijama osmanske vlasti u Bosni, najvjerovatnije između 16. i 17. vijeka. Ova pretpostavka zasniva se na njegovom arhitektonskom obliku i tehnici gradnje.
Ovaj most predstavlja najstariji sačuvani arhitektonski spomenik iz osmanskog perioda u Varešu. Građen je od grubo obrađenog krečnjaka, domaćim umijećem, u vidu jednog segmentnog luka koji se oslanja na kamene podzide. Raspon luka iznosi 7,70 metara.
Svojom formom i konstrukcijom, most se ubraja među značajne jednolučne mostove iz osmanskog doba. Po arhitektonskoj srodnosti može se uporediti s Krivom ćuprijom na Radobolji u Mostaru, mostom na rijeci Žepi, mostom na Hendeku u starom dijelu Travnika, Kozjom ćuprijom na Miljacki kod Sarajeva, te naravno, sa najpoznatijim među njima, Starim mostom u Mostaru.
Kameni most u Varešu ne nosi samo težinu stoljeća pod svojim lukom, već i tihu priču o ljubavi, gubitku i trajnom sjećanju. Prema predanju koje se prenosi generacijama, ovaj most je iznikao iz tuge i kao spomen na jednu veliku, ali tragičnu ljubav.
Prenosi se kako je mladić Akif, kao jedini sin, lahko izmolio oca da mu dozvoli da oženi mladu Anku i mimo svih običaja i pravila tog vremena, dobio je očev pristanak. Anka se bojala reakcije svojih, ali poslušala je svoje srce i pristala.
Dogovorili su se da poslije nedjeljne mise Anka krene niz čaršiju do uskog drvenog prijelaza preko rijeke Stavnje gdje će je Akif čekati. Padala je jaka kiša i snažna bujica je smočila drveni most.
Anka zakorači na prijelaz, znajući da je na drugoj strani čeka Akif. Zbog kiše, Anka se okliznu i sa krikom pade u vodu. Akif je, ne razmišljajući ni trena, skočio u nabujalu rijeku koja ih nemilosrdno povuče u svoju dubinu.
Očajni Akifov otac je oduvijek želio svoje bogatstvo ostaviti sinu pa to i učini na neobičan način. Svoje imanje je rasprodao i tim novcem je platio gradnju Kamenog mosta preko rijeke Stavnje.
U konstrukciji mosta vješti neimari ostavili su otvor u koji otac položi dva zlatna prstena kojim je posmrtno vjenčao nesretno stadale mladence.
