GRADAŠČEVIĆA KULA U BOSANSKOJ BIJELOJ
Smatra da je kulu podigao u drugoj polovini 18. stoljeća Osman-paša Gradaščević, najstariji brat Husein-kapetana Gradaščevića.
Vanjske dimenzije su 9X9 metara. Visina je 23 metra, a debljina zidova oko 1,5 m. Sastoji se od šest etaža. Prve tri etaže su služile u odbrambene svrhe, o čemu svjedoče ostaci puškarnica izvedenih u zidovima.
Posljednje tri etaže imale su sve neophodne uslove za život. U nišama zida, pored kamina, nalazili su se hamamdžici, kao i zahod s kabinom i odvodnim kanalom.
Prostor kule bio je omeđen visokim zidom koji je izgrađen od tesanog kamena, a na ulazu u dvorište se nekada nalazila velika drvena kapija. Danas su ovi zidovi u uglavnom srušeni.
Udajom unuke Osman-paše Gradaščevića Nuri Gradaščević za Mustaj-bega Fadilpašića, kula prelazi u vlasništvo sarajevske porodice Fadilpašića, a da nakon udaje njihove kćerke Mevhibe za Haki-bega, kula prelazi u vlasništvo Džinića, begovske porodice iz Banjaluke.
Nakon njegove smrti, 1944. godine, supruga Mevhiba je nastavila da živi u kuli sve do 10. juna 1948. godine, kada je kula i nacionalizovana a porodica Džinić izbačena.
U julu 2004. godine, kula kao i propratni objekti – ljetne kuhinje i dva bunara – su proglašeni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
