MUSTAFA GOLUBIĆ – Staljinov James Bond

Mustafa (Mujaga) Golubić jedan je od najmarkantnijih izdanaka jugoslavenskog komunizma. Zbog onoga što je činio tridesetih godina prošlog vijeka, u životu prepunom špijunskih akcija i tajnih zadataka, nazivan je kasnije crvenim Jamesom Bondom.

Mustafa Golubić je rođen u Stocu 24. oktobra 1889. godine. Bio je član Mlade Bosne, učesnik Sarajevskog atentata, Solunski dobrovoljac, pripadnik “Crne ruke”, rukovodilac u KPJ i jedan od najznačajnijih sovjetskih obaveštajaca između dva svjetska rata.

Mustafa kao četnik Vojislava Tankosića

Odmah po izbijanju Prvog balkanskog rata 1912., stupa kao dobrovoljac u četnički odred Vojislava Tankosića gdje se ističe hrabrošću u borbi protiv turskog Prištinskog odreda. Tanaskovićevi četnici tada su stvorili uslove za srpsko zauzimanje Kosova. Iz Prvog balkanskog rata izašao je kao narednik srpske vojske sa Medaljom Obilića za pokazanu hrabrost, kojom ga je lično odlikovao tadašnji prijestolonasljednik, princ Aleksandar Karađorđević.

Maturirao je u Prvoj muškoj gimnaziji 1913. godine. Upisao je najprije Tehnički, a potom Pravni fakultet. Kao najbolji učenik gimnazije dobio je stipendiju Vlade Kraljevine Srbije za studije prava u Lozani. U Švajcarskoj je upoznao mnoge ruske revolucionare.

Kada je izbio Prvi svjetski rat, Golubić je prekinuo studije i vratio se u Srbiju. Kao član “Crne ruke” pridružio se vojsci, unaprijeđen je u čin poručnika, prebačen u Kraljevsku gardu, učestvovao u čuvenoj bici na Kolubari. Pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis ga 1915. šalje u Rusiju da među tamošnjim Jugoslovenima prikuplja dobrovoljce za srpsku vojsku. Iz Rusije se vraća sa oko hiljadu dobrovoljaca.

Zajedno sa srpskom vojskom prelazi Albaniju. U Solunu se druži sa Apisom. Na Solunskom procesu je odbio da svjedoči protiv Apisa, zbog čega je osuđen na godinu dana zatvora i izbačen iz vojne službe.

U Beograd se vraća septembra 1918. godine i stalno je pod nazdorom policije koja je imala dojavu da su neki od bivših pripadnika “Crne ruke”, zbog Solunskog procesa i strijeljanja pukovnika Dimitrijevića, postali zakleti neprijatelji kralja Aleksandra.

Nastavlja studije u Švajcarskoj i ulazi u strukture Kominterne, a potom se u Moskvi školuje za oficira NKVD-a (Narodni komesarijat unutrašnjih dijela), preteče KGB-a. Tada dobija sovjetsko državljanstvo i tridesete godine dvadesetog vijeka provodi u Četvrtoj upravi NKVD-a u sekciji zaduženoj za političke likvidacije.

U Španiju dolazi početkom 1937. godine. Bio je Staljinov čovjek od povjerenja, a u Španiju je došao iz New Yorka, gdje je za njim tragao FBI. Tokom juna iste godine učestvovao je u tajnoj operaciji u Santanderu, čiji je cilj bio miniranje broda unajmljenog da iz Napulja prenese municiju za Frankove falange. Ubrzo nakon ove akcije, Golubić je napustio Španiju i prešao u Pariz sa zadatkom da identifikuje trockiste u redovima jugoslavenskih komunista.

Mustafa je bio i šef NKVD-a u sjevernoj Americi. Organizator je ubistva Lava Trockog, drugog čovjeka Oktobarske revolucije.

Vraća se u Beograd u početkom proljeća 1941. godine. Zajedno sa bivšim članovima “Crne ruke” učestvuje u pripremanju vojnog puča 27. marta 1941, protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu.

Mnoge akcije izvedene u Beogradu i Srbiji vezuju se za njegovo ime. Među njima je podmetanje eksploziva pod tribinu, sa koje je vojni zapovjednik okupirane Srbije general-major Ludwig Schroeder trebalo da posmatra defile njemačkih jedinica. Schroeder je izbjegao atentat ali ga je Mustafa našao u avionu za Njemačku u koji je podmetnuo eksploziv. Avion se srušio na Bežanijsku kosu. Odgovoran je za eksploziju municije i benzina uskladištenih u smederevskoj tvrđavi 5. juna 1941. godina kada je poginulo oko 4000 ljudi.

Mit o Golubiću se širio i među komunistima. Šaputalo se da je došao u Beograd da likvidira Tita. Rodoljub Čolaković se susreo s Mustafom u Sarajevu 15. aprila 1941. i ovaj mu se povjerio da “Valter (Tito) neće dugo trajati i da će morati da bude maknut”. Čolaković je to ispričao Brozu.

Mujaga je uhapšen 7. juna 1941., dva dana nakon smederevske diverzije. Postoje indicije da ga je Nijemcima odao Tito. Golubića je Gestapo, poslije zvjerskog mučenja, 26. juna streljao u parku ispred današnjeg Predsjedništva Srbije. Poslije osobođenja Beograda 1944. godine, Sovjeti su pronašli njegov grob. Prilikom autopsije je utvrđeno da mu je svaka kost u tijelu bila slomljena. Ostake su prenijeli u Moskvu. Tamo je sahranjen uz vojne počasti kakve dolikuju general-lajtnantu obavještajne službe i heroju Sovjetskog Saveza.