BJELUŠINE – staro pravoslavno groblje u Mostaru
„Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše…“
(Aleksa Šantić)
Kada se posjeti neki grad, ne obilaze se samo njegovi muzeji, trgovi i kulturno-historijski spomenici. Treba zaviriti i u njegova stara groblja, jer su i ona svojevrsne knjige historije, često mnogo iskrenije od onih pisanih. Nekad se čini da se odnos prema historiji jednog grada najiskrenije, čita upravo među njegovim nadgrobnim spomenicima.
Staro pravoslavno groblje na Bjelušinama u Mostaru nastalo je u 19. vijeku, a njegovi najstariji spomenici datiraju iz 1835. godine. Klesani od tenelije (od koje je sagrađen i Stari most), svjedoče o bogatoj historiji mostarskih pravoslavaca. Kamen, natpisi i lokacija ovog mjesta govore o ljudima koji su nekada živjeli, voljeli, stvarali i pripadali Mostaru. Danas je groblje nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Na Bjelušinama počivaju i dvojica velikana mostarske i hercegovačke književnosti – pjesnik Aleksa Šantić i književnik Svetozar Ćorović. Tu je i poznati historičar Vladimir Ćorović, inače brat Svetozara Ćorovića, zatim fudbaler Veleža Vladimir Skočajić i mnogi drugi Mostarci.
Svetozar Ćorović u svojim hercegovačkim pripovijetkama, groblje često opisuje kao jedino mjesto gdje vlada apsolutni mir i gdje nema klasnih, finansijskih ili društvenih nepravdi koje su mučile njegove likove. Dok je “svijet živih” u Mostaru prikazivao punim mahalskih ogovaranja, trke za novcem i borbe za opstanak, groblje je za njega bilo prostor tišine i konačnog smiraja.
Stara groblja nisu samo mjesta smrti. Ona su memorija gradova. A grad koji čuva svoje mrtve, čuva i dio sebe.
„Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!“
