NEKROPOLA STEĆAKA BOLJUNI KOD STOCA

“Veliko kamenje, pod kojim spavaju kosti drevnih junaka, vrijedno je pažnje kako zbog brojnosti, tako zbog veličine, velim, drevnih junaka, jer oružje koje se na tom mjestu često nađe pokazuje da su bili ratnici. Bit će pod tim drvećem više od dvije stotine veoma teških gromada, svaka od jednog komada mramora, koje bi se s pravom mogle nazvati grobovima divova.”

(Alberto Fortis, XVIII vijek)

Nekropola stećaka u Boljunima nalazi se na rubu malog polja, uz put od Stoca prema Neumu. Pod stoljetnim drvećem smješteno je 273 stećka, raspoređena u dvije grupe, čime se Boljuni ubrajaju među najbrojnije nekropole. Među njima je 78 ploča, 177 sanduka, 14 sljemenjaka i četiri krstače. Oko trećine spomenika ukrašeno je raznovrsnim reljefnim motivima, a po broju natpisa Boljuni zauzimaju posebno mjesto. Svi oni predstavljaju vrhunske domete srednjovjekovne umjetnosti, proizišle iz dlijeta majstora poput kovača Grubača, koji se potpisao na više stećaka ove nekropole.

Jedan od najčešćih motiva jesu mač i štit, često ukrašeni rozetama ili polumjesecom. Na pojedinim stećcima štit nosi prikaz dvorca s tri kule, što se povezuje s grbom velikaške porodice Pavlović, koja je jedno vrijeme gospodarila ovim područjem.

Boljuni su posebni i po broju natpisa. Evidentirano je 20 epitafa, pisanih bosančicom, koji predstavljaju dragocjen izvor podataka o kulturnim, vjerskim i političkim prilikama srednjeg vijeka.

Među najpoznatijim stećcima nalazi se dvojni spomenik koji se povezuje s Vlatkom Vukovićem, velikim bosanskim vojvodom i najboljim vojskovođom kralja Tvrtka I Kotromanića, koji je predvodio bosanske snage na Kosovom polju 1389. godine. Na krstači se nalazi natpis o Vlatku Vukoviću, „dobrom junaku i čovjeku“, koji je ispisao dijak Semorad. Spomenik je ukrašen rozetama, bordurom od lozice, štitom i mačem.

Posebno je zanimljiv i masivni sanduk Taraha Boljunovića. Natpis otkriva da ga je izradio kovač Grubač, a bogati reljefi prikazuju fantastične životinje, lava, konja, scene lova i kola. Na bočnim stranama smjenjuju se prizori lova i plesa, uz prikaz velikog štita s mačem. Ovaj spomenik, zajedno s historijskim podacima, govori o povezanosti nekropole s plemenom Boljuni.

Posebno mjesto u historiji boljunjske nekropole zauzimaju kovač Grubač i dijak Semorad. Grubač je klesao i ukrašavao stećke, dok je Semorad u kamen urezivao natpise na bosančici. Obojica su djelovala sredinom XV stoljeća, u vrijeme najvećeg razvoja nekropole, i smatraju se jednim od najznačajnijih majstora stećaka. Njihova djela i danas svjedoče o visokom nivou srednjovjekovne umjetnosti, a boljunjska nekropola je zbog svoje izuzetne vrijednosti uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.

Zbog sve bržih klimatskih promjena i zagađenja vazduha dolazi do ubrzanog trošenja i erozije kamena krečnjaka od kojeg su stećci klesani. Također, lišajevi, mahovina i alge masovno naseljavaju površinu stećaka pa je potrebno pristupiti njihovom čišćenju i konzervaciji.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *