KLIŠKI SANDŽAK
Tokom osmanskih osvajanja u prvoj polovici XVI vijeka, Gazi Husrev-beg zauzimao je redom jednu po jednu tvrđave i mjesta, pa je uvažavajući savezničke odnose s Mlecima i njihovim gradovima na obali, svoje vojne akcije usmjerio u pravcu posljednjih teritorija banske Hrvatske, posebno tvrđave Klis. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja konačno je osvojen 12. marta 1537. godine. Osvajanjem Klisa Bosanski sandžak sada prostirao bez prekida od Dubrovnika do Udbine, osim nekoliko manjih mletačkih enklava na obali (Omiš, Split, Šibenik, Zadar).
Na prijedlog Husrev-bega da se formira novi sandžak sa zauzetim teritorijem i da se za sandžak-bega kliškog imenuje njegov ćehaja Murat-beg Tardić, Porta je pozitivno odgovorila. To su područja od Konjica na istoku do Gospića na zapadu, od Klisa i Skradina na jugu, do rijeke Une na sjeveru. Oko 1580. godine, nešto prije osnivanja Bosanskog pašaluka, od sjevernog dijela Kliškog sandžaka je odvojena ogromna teritorija i od nje stvoren Lički sandžak.
Godine 1580. Kliški sandžak izdvojen je iz Rumelijskog ejaleta i priključen zajedno s ostalim šest sandžacima novostvorenom Bosanskom pašaluku.
Poslije Karlovačkog mira 1699. godine je najveći dio teritorije Kliškog sandžaka postao dio Mletačke republike, a preostali dio je 1826. godine priključen Bosanskom sandžaku.
Iako je nosio ime po Klisu, sjedište mu je uglavnom bilo u Hlivnu. Neposredna blizina mletačkog Splita, isturenost tvrđave na samoj granici i nerazvijena gradska infrastruktura bili su nepovoljni argumenti za Klis kao centar ovog dijela carstva, pa je sjedište sandžaka bilo u sigurnijem Hlivnu.
