SAHAT KULA U MOSTARU
U Bajatovoj ulici u Mostaru nalazi se visoki toranj sahat-kule, čije se postojanje prvi put spominje u vakufnami Ibrahima Šarića iz 1636. godine. Iz nje saznajemo da je vakif odredio sredstva za sahačiju koji se brinuo o satu, što potvrđuje da je sahat-kula sagrađena prije te godine i da je, najvjerovatnije, bila Šarićeva zadužbina.
O sahat-kuli piše i Evlija Čelebija, navodeći da se u Kazaskoj čaršiji nalazi četverougaona kula čiji se zvuk zvona čuje na tri sata hoda.
O njenoj izgradnji govori i narodna pjesma:
“Zareče se Šarića kaduna
u mahali među hanumama:
Jest tako mi dina i imana
i tako mi šehri ramazana,
sagradit ću mekteb i munaru
i veliki sahat u Mostaru,
nek se čuje preko Bišća ravna,
Velagića i Blagaja grada,
a da nije Bišine
čulo bi i Nevesinje.”
Prema predanju, sahat-kulu je podigla Fatima Šarić, vjerovatno supruga Ibrahima Šarića, koja je bila i vakifa džamije na Carini. Godine 1838. mostarski vezir Ali-paša Rizvanbegović naručio je za kulu veliko zvono iz Zadra.
Sat je do kraja osmanske vladavine pokazivao vrijeme po alaturka sistemu. Nakon 1878. godine prešao je na alafranka vrijeme, da bi 1892. godine, na zahtjev građana, ponovo bio vraćen na alaturka vrijeme. Sat je konačno prestao raditi 1926. godine.
Sahat-kula je 1978. godine konzervatorsko-restauratorski obnovljena, a kasnije je u nju ugrađen novi sat. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu znatno je oštećena, posebno u potkupolnom dijelu gdje se nalazilo zvono.
Danas ova lijepa i vrijedna građevina čeka bolje dane i obnovu koja bi joj vratila dostojanstvo i mjesto koje zaslužuje u historiji Mostara.
