KLIS – granica Bosne iznad Splita
Evlija Čelebi ovako opisuje Klis: “To je grad na raznovrsnim strmim liticama koje se dižu do nebeskog vrha, a sazidan je od klesanog sjajnog kamena kao šeddadovska građevina u obliku šestorokuta. Premda ima mnogo brda koja dominiraju gradom ipak kada se siđe dolje pod grad, izgleda kao da najviši vrh grada ostaje na nebu. Kako ni na koji način nije moguće jurišati na grad, to ga nije moguće ni osvojiti. Jedino bi se možda mogao zauzeti opsjedanjem ili kada bi neprijatelja spopao strah i trepet, pa bi ga predao na viru.”
Kliška tvrđava jedna je od najistaknutijih utvrda srednjovjekovne Hrvatske. Za vrijeme kneza Trpimira 852. godine spominje se kao njegovo imanje, a postaje i sjedištem starohrvatske Kliške županije. Tokom X vijeka Klis se spominje kao vladarski posjed i jedno od centara hrvatske države.
U julu 1387. trojica kliških predstavnika otišli su na dvor bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića i tražili zaštitu za Klis u zamjenu priznavanje bosanske vlast. Kralj im je zauzvrat potvrdio povlastice koje su imali u vrijeme bribirskih knezova Šubića i na Klis poslao svog vjernog viteza, ivanovca i vranskog priora Ivana Paližnu. On je s Klisa ulazio u sukobe sa Splićanima i Trogiranima i zatvarao ih u kliške tamnice sve dok nisu pristali uz bosanskog kralja. Godine 1391. umiru i kralj Tvrtko i Ivan Paližna. Tvrtkovi nasljednici nisu bili dovoljno moćni zadržati Klis.
Početkom XVI vijeka istaknutu ulogu u gradu imao je Petar Kružić, kapetan i knez grada Klisa, koji je dvije ipo decenije sa svojim uskocima odolijevao osmanskim napadima.
Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja konačno je osvojen 12. marta 1537. godine. Osvajanjem Klisa Bosanski sandžak sada prostirao bez prekida od Dubrovnika do Udbine, osim nekoliko manjih mletačkih enklava na obali (Omiš, Split, Šibenik, Zadar).
U aprilu 1596. tvrđava je osvojena od strane Mlečana, ali su je Osmanlije već krajem maja ponovo zauzeli.
Tokom Kandijskog rata (1645-1669) mletačka vojska 31. marta 1648. godine u potpunosti osvaja tvrđavu od osmanske prevlasti. Jedini podsjetnik danas na vrijeme vladavine sultana je crkva sv. Vida koja je izvorno bila džamija kao i očuvana česma.
Sama džamija podignuta je nedugo nakon osvajanja i služila je vojsci. Izgrađena je u klasičnom carigradskom stilu na kvadratnoj osnovi uzdiže se osmougaoni tambur, a zatim okrugli tambur kupole koja je izvana prekrivena osmostranim krovom. U unutrašnjost se ulazi s južne strane preko većeg broja stepenica. Sama unutrašnjost ispunjena je ugaonim nišama, a Mlečani su joj dodali sakristiju i srušili minaret.
Česma se nalazi izvan tvrđave i pripada tipu mihrab česmi nastala u isto vrijeme kad i džamija. Česmu karakteriše otvor u vidu trijema nadsvođena orijentalnim svodom koji završava šiljatim lukom. U njenoj unutrašnjosti nalaze se tri plitke niše sa po jednom lulom.
